Mladen Pleše Pilaš i narod

Piše: Romana Eibl

Zašto Mladen Pleše Pilaš, komentator JL-a, ima potrebu uvjeravati cijenjeno obćinstvo da je za Milana Bandića glasalo stotine i stotine tisuća građana (što u slobodnom prijevodu netko može iščitati i kao pola milijuna, a netko tko baš najbolje ne stoji sa činjenicama i kao milijun) kad to jednostavno nije istina! Pače vrlo je lako provjerljiva činjenica da je za Bandića na posljednjim izborima za gradonačelnika glasalo 170.798 (!!) građana od 260.092 koliko ih je pristupilo glasanju. E, pa sad, znamo li da u Zagrebu živi 683.573 građana s pravom glasa (ukupan broj stanovnika Zagreba je oko 790.000), jasno nam je o kakvom se zapravo tanašnom Bandićevom legitimitetu radi, pa mi je uvijek išlo na klinac kako se Bandić u svakoj prilici i neprilici pozivao na građane Zagreba koji stoje iza njega, a istina je da iza njegova zadnjeg reizbora stoji tek 24,98% ukupnog biračkog tijela. Toliko o Plešeovoj manipulaciji o stotinama i stotinama tisuća građana koji su svoj glas dali Bandiću.

Demokracija bez demosa (ulomak)

Piše: Vladimir Ferdelji

Lokalni izbori, pokazali su da najveći dio građana ne izlazi na birališta. Postavlja se pitanje koliko je uopće valjan demokratski sustav, ukoliko sedamdeset, osamdeset posto građana ne izađe na izbore, i mogu li takvi izbori dati legitimitet izabranim predstavnicima. Po mojem skromnom mišljenju, izbori kojima nije pristupila većina građana, ne mogu se nazvati demokratskim jer veći dio „demosa“ nije pristupio glasanju. Umjesto spekulacija o glavnim razlozima neizlaska, ja bih izlazak na izbore proglasio obaveznim, a neopravdani nedolazak kaznio novčanom kaznom. Naime, izbori nisu samo pravo, nego i dužnost građana koji žive u demokratskom sustavu, a neobavljanje te dužnosti valja penalizirati, jer ugrožava temelje ustavnog poretka. Pa zašto onda ne slijedimo primjer razvijenijih europskih zemalja koje su na sličan način riješile isti problem? U Hrvatskoj očito vladaju interesne skupine kojima niska izlaznost na izbore odgovara. To su prije svega snažne partijske strukture koje partijskom disciplinom osiguravaju relativno visok postotak glasova u niskoj izlaznosti, ali i one grupe koje su slične efekte uspjele postići interesno vezujući grupe stanovnika, ili ih jednostavno kupujući novcem poreznih obveznika.

Surogat demokracije

Ovaj surogat demokracije prikriva i mnoge druge nepravilnosti. Primjerice, nitko više i ne pita zašto birački popis grada Zagreba, koji sadrži gotovo četrdeset jednu tisuću glasača više nego što Zagreb ima punoljetnih stanovnika, no kad bi se nedolazak na birališta plaćao, vrlo brzo bismo utvrdili postoje li prekobrojni ili ne, i da li ponekad glasaju. Bilo kako bilo, mnoge hrvatske vlasti do sada su utvrdile kako valja promijeniti izborni zakon i biračke spiskove, ali nedvojbeno je da će se to desiti tek nakon što promijenimo sve takve nevjerodostojne vlasti. Duboko sam uvjeren da ni u postojećem suboptimalnom izbornom sustavu neizlazak nije prihvatljiva opcija.On je posljedica manipulacije kojom nas moćnici uvjeravaju da ne možemo ništa promijeniti. Poveznica između glasanja i kvalitete života koju živimo permanentno se ruši agresivnim informacijama, prema kojima će naš život uvijek uređivati netko drugi. ‘Nitko više i ne pomišlja da nije isti slap, ako u njemu nije moja mala kap’.

—————

O problemu demokracije bez naroda vidi: Duverger, Maurice, francuski politolog i ustavni pravnik (Angoulême, 5. VI. 1917). Kritizirao neusklađenost metoda i rezultata klasične francuske ustavno-pravne škole sa zbiljom suvremenoga građansko-političkog sustava. Istražuje društvenu ulogu i organizaciju političkih stranaka, izborne sustave i suvremenu građansku demokraciju. Važnija djela: Političke stranke; O diktaturi; Šesta republika; Uvod u politiku; Sociologija politike; Demokracija bez naroda; Janus: dva lica Zapada. (Proleksis)