Piše: Nada Milelčić

Neko jutro još u sitne sate gledam na HTV neku religijsku emisiju. Voditelj razgovara s novim rektorom. Pitao ga i ono klasično pitanje o tome jesu li znanost i religija na ikakav način uzajamno suprotstavljene. Rektor mirno odgovara da nisu. Mašala! To je, s oproštenjem, bedastoća ravna onoj kad bi netko rekao kako nema razlike ni sukoba između edukacije i indoktrinacije, između znanstvenog podvrgavanja svake tvrdnje svim mogućim testovima njezine valjanosti i, s druge strane, slijepe vjere u tlapnje koje za skupe novce prodaju momci u haljetcima, mašući s argumentom tamjana i vječnim ognjem paklenim prema onima koji se uopće drznu išta u njihovom biznisu proglasiti upitnim.

Voditelj ga je pitao i kako to da je tako visoko pozicioniran u jednoj Crkvi malo čudnog naziva i malčice drukčijih nazora. Rektor kaže da se rodio u obitelji koja je tog svjetonazora pa tu ni za njega nije bilo ništa upitno nego je to prihvatio kao svoje opredjeljenje. Zvuči super iz usta rektora, čelnog čovjeka sveučilišta koje se trudi stvoriti intelektualce, ljude koji si postavljaju i tako suvišna pitanja kao što je ono “Tko sam ja i kakav je moj položaj u svijetu oko mene?” Ili kao neki tamo blesavi filozof koji je napisao sjajnu knjigu pod naslovom “Položaj čovjeka u kosmosu” ili od mnogih nas neprežaljenog pokojnog filozofa i gospodina Vanje Sutlića koji bi svojim djelom “Bit i suvremenost” također dao našem rektoru štofa za razmišljanje kad bi ovaj bio sklon traćenju vremena čitanjem neobavezne lektire. Ako netko misli kako sam prešla mjeru i pretjerano strogo važem rektorove riječi onda neka mi se dopusti samo jedno pitanje: ako je religija u kojoj se je rodio njegov prirodni habitus i izvan svakog pitanja, što ćemo sa samoupravnim socijalizmom u kojem se je također rodio. Je li to bilo upitno, analizirano i odbačeno ili mirno još i sada koegzistira s vjerom.

Oprostite, ali od ovakvih intelektualnih eskapada bilo mi je napornije slušati samo ono brzgeljanje Zdravka Tomca o tome kako je, sretne li koincidencije, pronašao Boga i vjeru baš u trenu kad se komunizam kao svjetski pokret definitivno urušio.