SMRT U MILANU
Neki ljudi su zlokobno lijepi
kao glas Marlona Branda
kao aristokratske umobolnice,
kao noćna bukova šuma,
srednjovjekovne tvrđave kaznionice,
kao beskrajni saloni i piste
otrovnih casina.
Toga dana kad stvore
iza sebe pomrčinu sunca,
oni oderu Bogu svoje usne
i odlaze u tamu
s plijenom.
Kad se pojedu,
uviju se kao mačke
u svoju toplinu
ugašene svijeće.
Njihova su imena
uznemirujeće lijepa
kao večernja zvona u Milanu
zadnjeg dana svijeta:
Ruslana, Nafisa, Hayley,
Daul, Cibele, Belmonte, Miyu,
Ambrose, Viveka, Gia,
Jennifer, Cheyyene.
