Piše: Nada Mihelčić

Da se najprije deklariram: nije meni Bandić nikakav uzor a komoli idol. Nije mi ni rođak pa da sam od onih koje je dovukao s kamenjara, nije mi ni poznanik a kamoli prijatelj, nije mi čak ni zgodan, ma nije mi baš ništa. Zato sam mirno primila ovu aferu i poput gospodina Josipovića uredno i šutke čekam da institucije odrade svoj posao. No kako vrijeme odmiče sve mi je teže zadržati mir, sve mi je teže suzdržati se od psovki, jetkih komentara pa čak i od povraćanja.

Gledam kako moji Hrvati opet rade ono u čemu smo najbolji. Igra se zove “Nek netko nekog sruši, a mi ćemo onda fino dojurit, cipelarit pa brzo doma i uz gemišt prepričavat kako smo bili sjajni i rezolutni i kako se još nije rodio taj lopov koji će nas nekažnjeno zajebavat”. Sigurno ste se već dosjetili o čemu želim govoriti jer toliko je bilo primjera u kojima smo se ponijeli gnjusno da nam je to već, bojim se, postala trajna karakterna crta.

Neću ići daleko u povijest, skoknimo samo do Sanadera i prisjetimo se onih koje mu ni pincetom niste mogli iščupati iz stražnjice. Čim je pao, te male ulizice i beskičmenjaci odmah van iz čmara, trk po gojzerice pa udri cipelarit i davati more izjava za tisak kako bi na vrijeme obznanili na kojoj su strani oduvijek bili i neka im to uđe u biografiju. Neću sad spominjat ribu sitniju od Sanadera, ali to tako ide otkad znam za sebe. Ne pada mi na pamet braniti sanadere, vidoševiće, bandiće itd., ali zlo mi je od nas, od naše beskarakternosti, od svih tih koji nakon bitke mam postaju generali. Fuj.

Nemam pojma što je sve Bandić skrivio i neka debelo plati za sve što je kriv, ali, zaboga, prestanite se sramotiti s optužbama. Predbacuje mu se zbog novca u predizbornoj kampanji 2009.! Pa što ste do sada čekali svi vi idioti koji to već PET GODINA znate al “niste se šteli mešat”! Zar u ovoj zemlji ne postoje sasvim pristojno plaćeni ljudi koji imaju i neposredan uvid u ta financiranja kampanja i tajnicu koja to sve zna na kompjuteru zračunat i predočit ako su šefovi već tako neuki da bi morali “pješke” zbrajat lovu. Sad čitam kako Bandića navodno teško tereti i njemačko pravosuđe zbog nekakvog pokušaja ubojstva i kajjaznamkajsve ne iz, vjerovali ili ne, 2004.g.! Može se svašta tvrditi ali ne i glupost da je trebalo DESET GODINA da stručne službe (kojima je to posao) sve to prokljuve. Ili da kažete kako je bio nedostupan organima. Sad još samo čekam nekog gnjevnog iz Zelenih s prijavom da se Bandić recimo 1982 posve neovlašteno i pod okriljem mraka popišao na neki grm u Botaničkom vrtu.

Ponavljam, nemam pojma što je sve skrivio i prva ću se zalagati da mu se sudi za ono za što je kriv, ali ne čini li vam se da sve ovo što čitamo u medijima više govori o nama nego o prekršiteljima, lopovima ili zovite ih kako hoćete.

Dragi moji Hrvati, veliki katolici s još većim osjećajem za pravdu, pogledajte nas malo. Tako dugo se “ne bi šteli mešat” dok god postoji i najmanja opasnost za vlastitu guzicu.Kao čopor hijena. Čim jedan u čoporu onemoća, čim mu ispadne zub ili samo malo zašepa, bacimo se i raskomadamo ga, a onda u nedjelju na ispovjedi govorimo kako nam jenjedini grijeh toga tjedna bio što nemoćnu staricu nismo preveli preko zebre, ali smo zato “lopovu i gadu pokazali kaj ga ide!”

Eto to sam htjela reći.

Imam bolji hrvatski pedigre i od Tuđmana i ekipe, i ne da sam rođena u Zagrebu nego mi je tata rođen u Đorđićevoj 5, a mama u Ilici 60, ali zlo mi je i od primitivnog purgeraja i od kukavičkog licemjernog hrvatstva.

Zlo mi je do te mjere da ću prije ili poslije morat zatražit ispisnicu.