Piše: Stevo Basara

Što si pazario danas?
Roletne.
Da se nisu pokvarile.
Nisu, nego stavljam duple.
Gledaju te.
Da, motre, svaki korak.
Pazi sad. Jel vidiš?
Pa, da, ne znam.
Kako ne znaš gledaj, dodji ovamo, pridji ne boj se mene motre, ne tebe. Što vidiš?
Dvojica stoje na trotoaru, jedan kopa nos i…
Dosta, makni se sada! Sad ću da ih polijem vrelom vodom.
Daj nemoj molim te, otkud znaš koji su, čiji su.
Što čiji su?
Mislim možda su, eto pa naši.
Šta naši, čiji si ko te poslao, govori!
Jao ti si totalno odlijepio. Kakva šizofrenija.
To da, to imam. To nije sporno, nego ajde ovamo i sjedi na onu drvenu stolicu do vrata.
Zašto pobogu?
Uzmi ovaj fino konop i opaši se dobro njime.
Daj nemoj molim te.
Veži se! Nemoj da te ja sad pritežem ovdje!
Evo pomuću ti da postaviš roletne.
Hoćeš li stvarno.
Da hoću, evo sve hoću samo me nemoj vezati, odmah se iznesvjestim i upišam u gaće, nemam kontrolu uopće.
Aaauuu, ti si totalno lud, ludji od mene. I?
Šta i?
Kako se to tvoje zove?
Ne zove se, još nikom o tom nisam govorio, ma pusti to, ostala mi falinka od rata.
Da, rat, dodaj mi one zvjezdaste šerafe i tiple, digni tu stranu malo više. Što si se pokunjio neću te vezati. Samo nećeš kući ići noćas.
Jeli uzimaš lijekove, primao si ti već nekakvu terapiju. Kako neću kući?
Ne uzimam, nema ih više u apoteci, a prošle godine sam prestao jer nisam imao novaca da kupujem više. Pomješalo se sve izgleda. Sad ne znam što je počelo prvo, jesam li ostao bez novaca, pameti ili je nestalo lijekova. Nećeš ići nigdje zato što su te poslali da me pratiš iz bliza.
Tako dakle.
Tako.
A roletne zašto duple?
Nije bilo mojih lijekova u apoteci, zato.
Zato si kupio roletne?
Ti si glup, trebam li ti svaku ovcu crtati ili možeš sam koju zamisliti, alo! Morao sam nešto uzeti umjesto lijekova, eto kupio sam si roletne duple da se osjećam sigurno. Što ima loše u tome, improvizacija kolega moj dragi, improvizirati treba svakog dana tko namjerava u ovom cirkusu opstati.
Reci ti meni kako bi prošao ako bi te ulijepio fino selotejp trakom da li bi ti efekat bio isti? Ili da zovemo miliciju?
Nemoj me pobogu vezati, ne miliciju, ne, od njih mi se kosa diže na glavi?
Zašto, zašto, reci mi zašto?
Tukli su me vezali sprovodili u neke mračne šume vodili., nemoj više. Dosta je evo priznaću sve samo me pusti.
Kad sjebemo onu dvojicu na trotoaru možeš ići kući. Pustam te.
Nas dva?
Da.
Kako?
Smisli nešto. Tebi je lakše ti nemaš što ja imam. A to što ti imaš ja nemam. Zato ja volim da ne smišljam za sebe već za druge. Sjedaj na onu stolicu predomislio sam se, vuna mi sjediti stobom ne svezanim.
A kako je meni stobom ludim i bijesnim, mm?
Otkud znam kao da si ti mojoj bolesti toliko bitan.
Eno kutija! Lijekovi! Ispod stola do noge u ćošku.
Vidi stvarno, moji lijekovi. A već zamišljao kako ubijamo onu dvojicu na cesti ciglom opekom ispod radijatora. Onda čekamo miliciju skupa kao dva heroja i ubijamo se skačući slobodni sa ovog balkona. Šteta, bio bi to spektakularan kraj naših malih usranih života.
Da, ovako laku noć i vidimo se opet sutra.