Piše: Romano Bolković

“Njima u biti smeta NATO jer im je još uvijek u glavama Varšavski pakt!”

Ne znam tko su to oni, jer Kolinda Grabar Kitarević rečenicu prije toga govori o Predsjedniku Ivi Josipoviću, pa cu pokušati pronaći odgovor, kako bi i gospođa Grabar Kitarović sebi samoj mogla objasniti vlastito pitanje, da ga nikada više ne postavi, barem ne javno, barem ne u ovoj kampanji, koju će preklinjati dok je živa, to je već sasvim jasno i njoj i njima, koje, biblijski sudeći druge, svojom grotesknom rečenicom nehotice osuđuje.

Dakle, oni, nisu li to – njeni?
Nije li to – HDZ!?
Nije li to bastion “ruskih ljudi” u Hrvatskoj?

Nije li to nositelj ordena Žukova, dr. Franjo Tuđman? Onaj isti dr. Franjo Tuđman koji je s ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom potpisao u Moskvi deklaraciju o prijateljskim odnosima i suradnji između Hrvatske i Rusije.

Nije li to ratni premijer Franjo Gregurić, prijeratni voditelj Astrinog predstavništva u Moskvi, čijem noćnom pozivu u Moskvu – svjedoči u svojoj knjizi Tomac – zahvaljujemo zaustavljanje bombardiranja Zagreba?
Nije li to Hrvoje Šarinić koji se, unatoč izvornoj frankofoniji, jako dobro razumio sa Semjonom Mogiljevičem?
Nisu li to i prva dva hrvatska predsjednika Vlade: prvi, koji je do te mjere dobar s Moskvom da je trebao miriti Rusiju i Ukrajinu, i drugi, koji vjerojatno i danas čuva Krajačićevu radio-stanicu? Ta, barem bi za prvog gospođa Grabar Kitoraović to trebala znati, jer, čovjek mora poznavati one kojima duguje život, a Kolinda Grabar Kitarović svoju cijelu karijeru, nakon Sanaderova otkaza, duguje Stjepanu Mesiću i, da ne budemo unfair, dobrom starom kadroviku Budi Lončaru, koji, sa svoje strane, s Rusima nikako nije u lošim odnosima, zar ne?

I sada, da se je samo zapitala, nesretna gospođa Kolinda Grabar Kitarović – koja je zbog svoje nezajažljive ambicije povjerovala zaplotnjačkim nagovaranjima protukaramarkovske hadezeove hardlinerske struje, pa je isprva pomislila da bi zaista mogla biti predsjednicom HDZ-a, e da bi kompromisno pristala biti kandidatkinjom za Pantovčak – kako to da je predsjednik stranke čiji je ona kandidat radio kao sef kabineta upravo Mesiću, Manoliću i Greguriću, dok ona docira o preziru spram NATO-a i ljubavi spram Varšavskoga pakta, nemajući pojma ni gdje je ni u što se uvalila, nemajući elementarnu predstavu o političkim procesima i njihovim protagonistima posljednjih pola stoljeća ovoga podneblja, pa sada, a part od stvarne uloge Rusije u događajima devedesetih, od Mesića upućena u Washington a posredstvom Bude zaposlena pri NATO-u, neukima tumači geopolitičke odnose današnjega svijeta opunomoćena jedino fotografijama posjete Kijevu, s barikadama kao red carpetom u pozadini.

Gospođa KGK u svojim snatrenjima što bi to bio KGB, na blaziranim diplomatskim domjencima nije sretala prekaljene hrvatske emigrante koji bi joj imali štošta za kazati o vezama hrvatske političke emigracije i SSSR-a, o čemu je bas mogla čitati barem kod Savke, kad se već sjevernoameričke emigracije klonila ostavši uskraćena za spoznaju o planovima jednog njezina dijela da uz pomoć Sovjeta ruše Jugoslaviju i Tita, računajući pritom na restauraciju hrvatske državnosti, a očito joj ni dinamika odnosa vodećih hrvatskih obavještajaca stare garde i obavještajnih službi SAD-a nije ni maglovito jasna, pa bi bilo najbolje da ipak stožer preseli u Vasionu i prije svake se izjave konzultira s onima koji ipak te stvari znaju, a ne da ponavlja doskočice nedostojne seoskih pripetavanja na turnirima gange posuškog zaleđa.

Ako netko danas ima veze s SAD-om, ima današnja Hrvatska – i vlast i oporba. O vezama vlasti i SAD-a, pa onda i NATO-a asistentica bi trebala i sama nešto znati, a ne da lupeta o tome da državni vrh preferira Rusiju na račun SAD u trenucima kad američka politika (i, uostalom, vojska), preko Zagreba rješava krizu u Ukrajini, a ako ne zna, neka pita Tomislava Karamarka, koji je te lekcije, u sklopu priprema za susret u Departmentu of Defense, sasvim suvereno savladao. Članici Trilateralne komisije zaista ne pristoji ovakvo što, pa ni s opravdanjem zajapurene predizborne retorike, lanuti, jer, to nisu teme koje dopuštaju ovu vrst frivolnosti, nadasve ne od osobe koja je obnašala dužnost ranga kakav je KGK donedavno imala.

Do jučer je desnica Josipovića maltretirala da je posredstvom Jovića pod nadzorom Britanaca; obnoć, potpao je pod utjecaj isčezloga Varšavskog pakta. Naše naštase imaju pamćenje čovječje ribice: pamte pet sekundi, sto je endemski psihički mehanizam opstanka ljudi ovih krajeva, u kojima se rađa u jednoj a neminovno umire u drugoj državi: da pamte duže, naši bi se nacionalisti sjetili da su još koliko jučer bili socijalisti, a kako nitko od njih nema moralne snage priznati da je nacional-socijalist, onda ovaj današnji pokušava zaboraviti sebe jučerašnjeg.

…and therefore never send to know for whom the bells tolls; it tolls for thee.

Što bi se na hrvatski moglo prevesti i ovako: u potrazi za prljavim vešom ne moraš ustajati sa stolice.