Piše: Božica Jelušić
Kad je u jednoj svojoj knjizi B. N. uvela termin “šalterski terorizam” bio je to pun pogodak. Fenomen traje i danas, još je zaoštreniji, jer su preparirani kukci iza stakla domišljatiji i lukaviji nego prije. No, to sve pomalo blijedi prema ANKETNOM TERORIZMU, koji se raširio poput najgore pošasti. Ako sam slučajno kod kuće, blizu fiksnoga broja, a imam posla preko glave (redovito) i pritišću me rokovi (redovito također), obavezno zvoni minimalno pet puta a anketiraju od bradavica i žuljeva, hemeroida i zubobolje, problema s kičmom, čitanosti novina, prehrambenih navika, političkih preferencija, do najdebilnijih tema, kojih se mogu sjetiti.
Pristojnost me dugo držala u ropstvu tih anketara, te njihovih nevidljivih poslodavaca, i nemalo puta ostadoh zbunjena, kakve zakučaste gluposti autori anketa umiju smisliti. No, sada je DOSTA, nije mi više zabavno, nije uvrnuto, nije rekreativno, nije svrsishodno i stoga ODBIJTE, pustite me na miru, ne kvarite mi poslove i tonus, ne podižite tlak, manite me se zauvijek i prekorubno! Jebite se sa tim anketama, kao i onom kulturom koja vas je na njih inspirirala, a od čije plitkosti, površnosti i uzaludnosti cijeli svijet grebe po civilizacijskom i ljudskom dnu već pola stoljeća! Ne, nemam vremena niti ću ga imati, a da slučajno imam, vi ste posljednja adresa na koju bih ga dala!
