Piše: Jagoda Radojčić (Aurora)

Poznati ruski književnik i povjesničar književnosti Viktor Šklovski u svom djelu „Uskrsnuće riječi“ govori uz ostalo o „trošenju riječi“. Pojednostavljeno, riječi se od silnog ponavljanja „izraubaju“ i postepeno gube svoje prvotno, višeslojno značenje te od njih na koncu preostaje tek prazna ljuštura lišena prvobitnog smisla. Nečem sličnom svjedočimo svakodnevno. Neke riječi kao da odjednom uđu u modu, svi ih ponavljaju, troše, sve dok ne izgube smisao. Jednom je to bila „transparentnost“, potom „sinergija“, pa „tijek“, pa „integracija“, „implementacija“, a sada se to dešava s imenicom „mržnja“ i njezinim raznoraznim značenjima i izvedenicama – „bez mržnje“, „s mržnjom“, „iz mržnje“, „govor mržnje“… Vjerojatno će se i ta riječ s vremenom potrošiti i postati u našoj svijesti izraubana jednako kao neki broj, šifra.

Freud definira mržnju kao želju za uništavanjem izvora svog nezadovoljstva. U novije vrijeme, Penguin Dictionary of Psychology određuje mržnju kao „duboku, trajnu, intenzivnu emociju izražavanja neprijateljstva i ljutnje prema nekoj osobi, grupi osoba ili objektu“. Zbog dugotrajnosti mnogi psiholozi danas drže kako je mržnja u mnogo većoj mjeri osobni stav ili sklonost ličnosti negoli privremeno emocionalno stanje. Mržnja nije osjećaj, ona je devijacija uma, jer trajno remeti psihičku ravnotežu. Snažnu mržnju psihijatri drže stoga patološkim fenomenom. Dubinski uzrok mržnje je ukorijenjen u čovjeku koji mrzi, a ne u objektu mržnje. Onaj koji nalazi razloge za mržnju ne može pronaći razloge za ljubav. Osobama koji mrze lakše je pronaći mane nego vrline. Kad bismo svi bili takvi i mrzili ove ili one, naš svijet bi bio upravo ovakav kakav je sad. Stoga brojni psihijatri tvrde kako bi „mržnju trebalo proučavati i suzbijati kao opaku bolest“.

Čovjek u pravilu mrzi drugoga ukoliko se steklo nekoliko okolnosti koje neki autori svode na tzv. „trokut mržnje“. Prvi je uvjet da je netko ugrozio nešto što je drugome važno. Drugi je uvjet da je to učinio namjerno i svjesno. I treći, čime je zatvoren trokut – da je to učinio bez ikakvog povoda ili opravdanja. Budući da onaj koji ocjenjuje ne može uočiti logiku takvog ponašanja, on ga u pravilu definira kao iracionalno i kao zlo. Upravo je ovaj iracionalni moment, odnosno nerazumijevanje razloga zbog kojih netko čini nešto destruktivno, ključni razlog da se taj označi kao zao. Tako nastaje logična petlja mržnje: ljudi čine zle stvari drugim ljudima zato što misle da su ti drugi ljudi toliko zli da su to zaslužili. Postupci mržnje jedne osobe izrastaju iz njenog subjektivnog uvjerenja da je ona dobra, a da je drugi zao. U korijenu mržnje su u pravilu pogrešna percepcija i strah.

Zanimljivo je kako se velik broj ljudi koji sami sebe doživljavaju kao kršćane istovremeno prepušta nasladama mržnje što dodatno potvrđuje tezu o iracionalnosti i nelogičnosti mržnje: „Ako tko kaže: ‘Ljubim Boga’, a mrzi na brata svojega, lažac je; jer tko ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako može ljubiti Boga, kojega ne vidi?“

Istaknuti katolički mislilac i mistik Ante Vučković drži da je čovjek koji mrzi „prva žrtva mržnje“: „Zlo koje je iz mržnje naneseno čovjeku nalikuje na krivotvoreni novac: prevareni smo, u našim je rukama novčanica koja ne vrijedi. Onaj tko nas je prevario i sam je bio prevaren. Kako vratiti izgubljeno? Jednostavno. Tako da prevarim prvog koji naiđe kad je već nemoguće naći onog koji je mene prevario i kad je još teže doći do krivotvoritelja. I tako raste lanac prevarenih ne iz želje za prijevarom, nego iz želje da povratim izgubljeno“. Temeljno je pitanje – prekinuti lanac mržnje, ili prekinuti s njim na vlastitu „štetu“? A prvom činu mržnje kumuju strah i pogrešna percepcija. S druge strane, iako smo svjesni samoubilačkog potencijala mržnje, zašto opstajemo uz nju? Odgovor na ovo pitanje je jednostavan: mržnja nam pruža sigurnost i toplinu poznatog, kakav-takav smisao i cilj. Stoga je suvremena dilema – ostati živjeti u sigurnosti koju nam ona pruža ili ugasiti mržnju što nesmanjenim sjajem i žestinom još plamti u našim srcima. Vjerojatno će kao i mnogo puta do sada, iz navedenih razloga velika većina ostati živjeti u mržnji.