Uvijek daješ ime

Uvijek daješ ime drvetu,
ptici u letu,
crvenkastoj stijeni, rijeka
gdje teče, i ribi
u bijelom dimu, kad
na šume pada mrak.

Znaci, boje, to je igra
tek, strah me je, da
neće se završiti pravedno.

A tko će me naučiti
onom što sam zaboravio: kamenja
snu, snu ptica u letu, drveća
snu, u tami im teče govor – ?

Da ima negdje Boga
bar u tijelu
samo da me pozove
zaobišao bih to,
sačekao bih malo.

Johannes Bobrowski, punim imenom Johannes Konrad Bernhard Bobrowski, rođen je u gradu Tilsit 9. travnja 1917., a umro u Berlinu 2. rujna 1965. godine. Djetinjstvo proveo na selu u Litvaniji. Gimnaziju je završio u Königsbergu. Počeo je studirati povijest umjetnosti u Berlinu, ali je mobiliziran 1939. godine. Ratovao je u Poljskoj, Francuskoj i Sovjetskom Savezu, gdje je završio u zarobljeništvo iz kojega se 1949. vraća u Istočni Berlin. Radio je kao lektor u jednom izdavačkom poduzeću do svoje smrti 1965. Svoja najznačajnija djela objavio pred kraj života i odmah je prihvaćen kao veliki pjesnik na cjelokupnom njemačkom govornom području. Osim poezije napisao je i dva romana, te tri zbirke pripovjedaka.

Priredila: Daša Stojanović