Tomaž Šalamun: ZAŠTO SAM FAŠISTA

1505996_643007879093058_396335549_n

ZAŠTO SAM FAŠISTA

Dosta mi je socijalne mimikrije. Samo jeubijanje ljudi istinska akcija, napeta,

uzbudljiva, fantastična. Osluškuje se,

vidi, miriše, oseća i opipava cvrčeće meso.

Blaženi rat. Samo majka kojoj

čizmom gaziš sinčićevu lobanju zaista

zaurla sa istinskim bolom i ne treba da se

bojiš da blefira. A najveća istina

je najveći izvor estetskog užitka.

Najveća informacija je ubiti i izmučiti

čoveka koga najviše voliš.

Nisam zagriženi pristalica ubijanja stranaca,

neznanca

vredi ubiti samo zbog novca, ne

zbog umetnosti. Ako vojnik ubije vojnika,

to je nešto prosečno. Ali kada

simpatičan, lep, elegantan mladić

u nastupu otkine vilicu svojoj majci

ili palcem probuši mali otvor u lobanji

svog bate dok ležerno

razgovara, a njegov religiozni, smireni,

otvoreni i mudri pogled nimalo ne gubi

od svoje nevinosti… O, svetlosti!

Takođe, fino je kad se dva gola vojnika

ljube. Milijarder lepše izgleda od

zanatlije, a bračni par koji se voli

podseća me na debelog gadnog

poslužitelja koji jede škembiće. S tog

stanovišta je interesantno gledati kako

onanišu crnci zrelih godina. Belci se

prilično boje, a crnci vrište i

hropoću, kao kad pomešaš šum roja pčela

sa nepodmazanim kolicima koja cvile po

šinama. Osim toga, mršavi su u bokovima i

nemaju sala. Samoupravljači su debeljkovići,

fašizam je rasig. Fašizam integriše čistu

lepotu. Fašizam znači mladost, svežinu,

moć, akciju i vitalnost, jevrejske svinje

su trule, pljuvačka im se skuplja

oko uglova usana. Ko vas je zaslepljivao

da ne vidite tako jasne stvari?

Fašizam znači moć i vlast

I voleo bih da vidim onoga koji bi zbilja

više voleo da bude benav, slabunjav i progonjen.

Je li bog bio demokrata kad je jednim potezom

odvojio vodu od neba? Onaj ko me bude uspeo

da uveri u to napraviće od Tomaža Šalamuna

ovcu i unuci mojih unuka pokoravaće se

njegovim potomcima. A do tada ostajem ono

što sam, i sve dok ne pokupim dovoljno

oružja, novca i ljudi, sve dok ne

prikupim dovoljno štofa za uniforme mojih

dečaka, sve dok u vojsku i udbu ne

infiltriram dovoljno mladih genija,

pisaću pesme o lepoti prirode i

skromno i tiho se pripremati za

veliki dan.

(Preveo Milan Đorđević)