Netom se gase glasovi osujećenih
Na granici obećane i ničije zemlje
Kanalima kostiju, tunelima uma
Spotiču se i plaču
Riječi bez reda u danima stamenim

Na galgama godina
Druga se glava istoimeno njiše
I ruje rujnu nutrinu kao alkohol
Sumrak je opak, nebo sve niže
Zanoći mi u plućima, budi bol