Bježao sam od rečenih riječi

Bježao sam od rečenih riječi.
Izletih na ulicu u piku saznanja.
Trčao sam na momente.
Mislim o iznenadjenju kao rudniku novih poduhvata.
Za sada put izgleda pronicljiv ali i neubjedljiv.
Trčah cijeli sat.
Ispred mene jedino cvrkut dana.
Promjenih ja u ti i vi.
Iznenada zupčanici vremena počeše da škrguću u isječenim dimenzijama.
Nepredvidjene riječi plutaju mislima mojih emotivnih zdanja.
Na prvom programu radija govore o njoj kao ikebani pustoši i vremena.
Pokreće se podsvjesna memorija i zvrlji ti na tjemenu kao sekundara kazaljka.
Pjevaju žene u nošnjama: miriše pelin i smije se pršut sa tavana.
Kikoću se redenici ljutih paprika.
Iznad zabijene sjekire upletena je kika bijelog luka miriše i na blud kuhinjski iz mraka poziva.
Bježah od predvidjenih riječi, a oštar sjaj u tami čeka da me ponovljena ubode i za svagda liši saznanja.