Piše: Nenad Popović

Da će pobijediti Kolinda Grabar Kitarović moglo se naslutiti iz odnosa prema Oliveru Frljiću. Sad je sasvim jasno i vidi se na geografskoj karti izbornih rezultata. Sve je plavo u Hrvatskoj – plavo jednako hadeze – osim par crvenih otočića i Primorsko-goranskog komitata s Rijekom kao glavnim gradom.

Kulturni establishment, koji se potpuno bezrazložno uzurpira nazive poput „lijevih“, „lijevo-liberalnih“ i ne znam sve kako, već na jesen jauknuo je „fuj!“ i izbljuvao Frljića i riječki HNK kao žabu. Žabu ljevice, dakako.

Agresivno, s gestom gađenja izbljuvao je hrvatski kulturni establishment zajedno s riječkim hadezeovcima i, dakako, s nekakvom riječkom nepotističkom tetom iz tamošnjeg haenka – Teatro Verdi, pri čemu se hrvatski kulturni establishment pamti kao „lijevi“, „europski“, „liberalan“ itd.

Koalicija koktelske ljevice za pobjedu Kolinde bila je spremna. Ne zbog Frljića, makar i zbog toga: tko sve nije postao intendant na Rijeci, za „Zagreb“ je prava socijalna uvreda. Dovoljno je u ponedjeljak oko pola dvanaest stati na Trg maršala Tita i gledati kako se u razmaku od dvije minute tamo kreću čitave kolone intendanata, šefova drame za sve haenkae: splitskog, varaždinskog, riječkog, zagrebačkog, a o intendantima zekaemova, gavella, dubrovačkih i splitskih ljetnih igara da ne govorimo. Jedni se gegaju, drugi zamišljeno prolaze duboko razmišljajujući o povijesti kulture, treći drčno, gotovo sportski „pa kaj, ak me nečeju, imam ja boljeg posla“.

Svima zajedničko je da je Frljić nedopustiv, ma, jedan skandal: hadezeovcima-intendantima jer kalja hrvatsku kulturu, ljevičarima-progresistima jer sramoti Teatar, Gavellu&Krležu, a Milanović uopće ništa ne čini makar su za njega glasali.

Dakako, hadezeovce i ognjištare lako je razumjeti. Oni su barem jasni i otvoreni. Da im se Frljić ne sviđa je jasno. Vrijeđa državotvorno hrvatstvo, vrijeđa usred Beograda srpstvo, uopće se ne interesira za Krležu, Aralicu i Budaka.

E ali sad ovi antihadezeovci, lijevi, progresisti europski up-to date. Što su oni s gađenjem ispljunuli? Ispljunuli – ili u stilu Žuži Jelinek rekli da o tak nečemu uopće neće govoriti, tako je to ispod nivoa. Anatemizirali su jedno kazalište kakvo je radio Erwin Piscator u Berlinu dvadesetih, a koje, da ponovimo gradivo, bilo političko, upereno protiv političkog okruženja, dakle, Žuži Jelinek bi rekla „antikazalište“. Glumci su grdo igrali, govorili publici sablažnjive tesktove, na pozornici su bile nekakve škripeće mašine – uopće nije bilo lijepo. Piscatorovo kazalište je bila jedna nakaza, prosta, gruba – a tko nije bio s njim, taj je ispadao seljačina i malograđanin. Dok ne izađe iz te grozote, dođe dome i sutra si otide pogledati jednog lepog Kortnera.

Zajednički nazivnik ispao je dakle Kolinda. Jer, ako je više od 50 posto glasača glasalo za Kolindicu – a pogotovo u Zagrebu – onda je i svaki drugi intelektualac glasao za nju. I „lijevi“

Kako sad lijevi i otkud mi pak to? Otud što hadeze ima jako malo intelektualaca, već sto godina nije šik, pa su svi intelektualci barem liberalni (Pusićkini) a pretežno lijevi. Onda uzmeš u Zagrebu (ne u PGŽ!) više od 50 posto i statistički ispadne da je svaki drugi (lijevi)intelektualac glasao za Kolindu i hadeze.

Odnosno nije glasao kao na Rijeci i u tom komitatu, gdje je Frljić i ono njegovo kazalište.

Vrlo je komplicirano, naravno, dovesti u vezu zagrebačko ranojesensko ispljuvavanje Frljićevog (Piscatorovog, Fassbinderovog) teatra, nepropagiranje i neglasanje za Josipovića (espede, dakle lijevo), raznih karijernih boljetica zagrebačkog polu-establishmenta („scene“), raskoraka između onog što on govori („sad ću revolucionirat“) i što on jest, misli se, ćuti se – kad nije intendant, kad nije direktor, ministar kulture, barem saborski zastupnik ili ambasador u Parizu (Berlinu, Londonu), jer ambasador je nešto najmanje što je jedan lijevi intelektualac zaslužio. Jer konačno, on je te proklete Pintere, Guattarije i Habermase stvarno čitao u prijevodu a drugi nisu.

Moglo bi se skratiti ovako. Hrvatski lijevi intelektualac koji je čitao Krležu a potom jednog Guattarija i Finkielkrauta vidio iz daljine uvrijeđen je na esdepe jer nije ambasador u Parizu pa zato jednostavno glasa za Kolindu, jer neće njega zajebavati. Prevedeno na hrvatski: Frljić ok, ako sam mu ja direktor.

I tu je zajebao espede.

Odnosno nije. Sad ćemo imati jedno deset godina hadezea pa ćemo svi biti ljevičari. Ako već nisi direktor barem si ljevičar. Neintendant – antifašist. Neministar kulture – partizan. Nerežiser – radikalni kritičar hadezea. Neministar – pouzdani borac za prava srpske manjine i prijatelj ćirilice.

Ma kakve ćirilice, Habsbawma! Nacije su čiste izmišljotine!, veli sebi hrvatski ljevičar, a u povjerenju da sumnja da mu zbog toga prisluškuju telefon.

Ostatak: Popišani, malo šmucig Oliver Frljić, intendant haenka na Rijeci. Za kojeg će hrvatsko lijevo umište, kad na zimu padne espede, moći reći da je režimski intendant a mi svi potuljeni ljevičari, čisti direktorski underground.