U skladu s odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima svi autori, odnosno pisci, prevoditelji i ilustratori imaju pravo na primjerenu naknadu ako se izvornik ili primjerci njegovog djela u pogledu kojih je dopuštena daljnja distribucija posuđuju posredovanjem javnih knjižnica. I moje dvije knjige itekako su posuđivane, ali mojeg imena (pseudonima pod kojim objavljujem) u tom Izvješću – nema:
1. Kontaktirao sam Ministarstvo kulture koje me je uputilo na DHK.
2. Kontaktirao sam DHK koje me je uputilo na Udrugu Zana.
3. Kontaktirao sam Udrugu Zana koja me je uputila na NSK.
4. Kontaktirao sam NSK i odgovorili su da nisam jedini i da rješavaju problem.

I tako nekoliko puta.

Sve to traje od listopada 2014. godine, a trenutno smo u sredini siječnja 2015. – rješenje se ne nazire ni u tragovima. Dakle, nitko nije odgovoran, nitko pojma nema, a cijeli posao je obavljen djelomično, šlampavo i na razini priučenih amatera-volontera.

Što se mene osobno tiče, obećao sam da ću iznos od posudbi (ma koliki on bio) donirati Ministarstvu kulture za razvoj književnosti. Ako treba, za razliku od gore pobrojanih institucija (od 1-4), bit ću uporan i principijelan i tužit ću sve odgovorne upetljane u ovu nebulozu, od DHK (koje je koncesionar za raspodjelu naknada piscima za javnu posudbu u knjižnicama), pa nadalje. Kada znamo da se podaci o broju posudbi „prikupljaju i obrađuju“ tromjesečno onda nije jasno kako će se to riješiti za 2015. godinu kada nisu obavljeni ni oni za 2013; možda u sklopu novog projekta naših književnih mudraca „Čekaj magare dok trava naraste“?

I na kraju, bitno je da se već nekoliko posljednjih mjeseci podiže sveopća oluja i cmizdrenje oko dislokacije DHK, to je ipak najvažnija (sporedna) stvar na svijetu, a vas poštovani pisači i pisačice… (znate i sami što).