Piše: Pero Kvesić

Čitam odnedavno po novinama o kuknjavi Društva hrvatskih književnika jer im se sprema deložacija s Jelačićeva trga, gdje su se smjestili već više od pola stoljeća, ali ima jedan razlog zbog kojega mi ih nije odviše žao.

Naime, svojevremeno sam bio tajnik Društva književnika Hrvatske, već onda starog i uglednog društva, pa sam intenzivno čitao sve čega sam se mogao dokopati o prošlosti te organizacije. U svemu do čega sam uspio doći bila je jedna tema koja je tada bila nevažna, ali je danas izbila u prvi plan, te mi je žao što tada nisam bilježio, pa se sad ne mogu pozvati na izvore. Nekretnine. Dobro se sjećam da se u raznim tekstovima koji su u cjelini ili dijelom spominjali povijest Društva, kao i u nekim biografijama istaknutih Hrvata / Zagrepčana, spominjalo kako je od osnutka Društva, pa do završetka Drugog svjetskog rata, postojao gotovo običaj da se istaknuti rodoljubi / domoljubi oporučno prisjete i književnika, a često su im pomagali još i za života raznoraznim dobrotvornim prilozima.

Često je u oporukama bogatijih rodoljuba stajalo da ostavljaju nešto Društvu književnika: biblioteke, umjetnine, novčane iznose, pa i stanove i kuće. Drugim riječima, prije nacionalizacije Društvo književnika je bilo vlasnik nepoznatog (većeg?) broja (vrijednih?) nekretnina.

Iz toga slijedi da je donošenjem zakona o povratu nekretnina Društvo imalo pravo zatražiti da im se sve nacionalizirano vrati.

Naravno, trebalo je prvo ustanoviti o koliko, tj. o kojim nekretninama je riječ. Koliko znam, o tome nije bilo govora, tj. koliko ne znam, lako moguće da po tom pitanju nisu ama baš ništa poduzeli.

Trebalo je kopati po arhivima, pregledati zapisnike o radu Društva, obići katastar i gruntovnicu i sakupiti dokumentaciju, pa podnijeti zahtjev za povrat imovine. Da li itko zna jesu li s tim u vezi i prst mrdnuli? Da jesu, danas bi situacija bila sasvim drugačija. Možda se moglo otkriti da je neka druga nekretnina koju posjeduju čak povoljnija za sjedište Društva od sadašnjeg? Možda se vlasnike koji ih danas s punim pravom istjeruju moglo zadovoljiti davši im nešto drugo u zamjenu?

U svakom slučaju, ponavlja se stara pjesma. Umjesto da su sami riješili svoj problem, organizirani književnici samo kukaju da im ga netko drugi riješi.