Piše: Eduard Pranger

Nije bitan epilog jednog alkoholom unesrećenog glumca koji svoj osobi hendikep očajnički želi nadoknaditi medijskom pozornošću i nezrelim delirijskim ispadima. Važno je zamijetiti da takvi i njemu slični društveni gubitnici stvaraju skupine opasnih namjera gdje bez ikakvih problema, a koristeći se bogomdanom “slobodom govora” sipaju otrov, mržnju i zlo.

Jedna od takvih je i organizacija samoproglašenih “akademika”, pravih autohtonih ‘Harahuata’ koji punim plućima izvan Hrvatske (ali i u njoj) javno podržavaju i potiču nacionalšovinizam i fašizam, odnosno podjelu građana, a sve pod izlikom domoljublja i ljubavi prema Hrvatskoj. Ozlojeđeni i uvrijeđeni jer nisu našli svoje mjesto u pravoj i jedinoj HAZU osnovali su pandan, svoj vlastiti HAZUD (Hrvatska akademia znanosti i umjetnosti u diaspori) i koliko god mi mislili da je to smiješno, nezrelo i bezazleno, nije.

Zašto?

Nakon Drugog svjetskog rata nitko pametan nije mogao ni zamisliti da bi se tako nešto moglo uskoro i na pragu 21. stoljeća ponoviti, a ponovilo se i to u srcu uljuđene i civilizirane Europe, na Balkanu.

Sjetimo se da je taj krvavi rat na ovim prostorima inicirala skupina velikosrpskih intelektualaca nacionalšovinista tzv. Memorandumom SANU. Taj je dokument bio strateški program srpske inteligencije, a nije nimalo odstupao od već poznatih velikosrpskih programa („Načertanije“, „Srbi svi i svuda“, „Homogena Srbija“ itd.). Ovaj dokument je bio objavljen u javnosti preko novina “Večernje novosti” u dva nastavka 24. i 25. rujna 1986.

Danas, samozvana dijasporina “Akademia“, u nedostatku Srba, radi potpuno istu stvar: potencira podjele na Hrvatskom prostoru, na velike Hrvate i one koji to nisu.

Ljudska je vrsta ostala primitivna i predatorska, oduvijek je takva i bila, samo je tehnološki napredak učinio da se taj primitivizam i predatorstvo bolje umotaju i kamufliraju. Ono što se nekada zvalo sirovom diktaturom danas je lijepo umotano u slobodu tržišta i govora, a zove se demokracijom. Da je tako vidi se na svakom koraku, umjesto napretka kao društvo tonemo i nazadujemo, pa je zato za očekivati uskoro neki novi memorandum koji će se možda zvati deklaracijom, a koji će zapaliti fitilj novog rata, ovoga puta zaista građanskog. Taj će rat u vrh hranidbenog lanca i društvene hijerarhije izbaciti potomke onih koji su započeli i ovaj prethodni, Domovinski – tek toliko da učvrste vlast, zametu tragove prethodnog kriminala i još bolje i kvalitetnije osiguraju generacije svojih potomaka.

Jednostavno, zar ne?