Dva sjajna sunca

sretoh jutros damu jednu
pod plavim šeširom
koja ukazati se čitavom svijetu
valjda baš tada je htjela

ulaznicu čudnu napisala je jasno
dva zalazeća sunca sjajno su joj
sa obraza sjala, u ruci kišobran zagrljen
še’ući osamljenim putem, uz more
hrabrost njena prošla je, okrznuvši me
tako lako da i sad pamtim
čvrst korak, pogledom u nigdje
koračajuća dva sjajna sunca pod plavim šeširom