malo-malo tu i tamo
iz magle
proviri radoznala glava
snježno bijela, okata i žutokljuna
nevina
pa se povuče hitro
u sigurnost bijele koprene
ponekad
neka druga glava
na nekom drugom mjestu
izviri neoprezno
začuješ samo rezak, mljackav zvuk
– hrsssk!!!

crveni mlaz šikne
a obezglavljeno tijelo padne negdje dolje
na gomilu trupala
povrh smrdljive kloake
usirene crne krvi
odavno već zaboravljene i hladne
pramen magle zavijori lagano
u vrtnji spirale
pa se raspline
u tišinu
tamna zla sjena
učas nestane kao iluzija
kao da je nikada nije ni bilo

ipak, mi znamo da je zlo tu
negdje
oko nas
svojim crnim kandžama
drži se čvrsto
za naše duše i
iznakažena tijela
motri nas svojim zakrvavljenim očima
vreba trenutak nepažnje
spremno, strpljivo, nevidljivo
i čeka
čeka
čeka