Delikatno mi je ovo: nema veće boli nego kad majka izgubi svoje dijete. Nad grobom Vašeg sina Nebojše ja mogu samo pokorno spustiti glavu i šutjeti.
Znamo za onu… “Našla ga je, na grob klekla i ovako sinu rekla…”.

Gospođo Stojanović, Vaše pravo i jeste samo to: da govorite u ime porodica žrtava. Ali, ne i u ime žrtava. Što bi žrtve rekle danas, kad bi mogle, tko bi to mogao znati? Vi i ne iznosite emotivni stav, nego politički, i to onaj koji je prepun apsurda, paradoksa i mentalnog pranja.

To što u RTS – u, kako Vi kažete, nisu poginuli novinari, to je apsolutno nebitno, čak nije terminološki ni ispravno. Naprosto, svi su oni novinari, nosili kablove, namještali kamere ili bili spikeri u večernjem dnevniku. Kažete, NATO je najavio taj napad, i u tome je razlika. Hm, pa zar nije najavljivana odmazda na “Charlie Ebdo”?

Komparacija tragedija obično završi tragično i obično služi da neko opere ruke, a neko mozak, a neko i ruke, i mozak i srce, i dušu. Velite, bila je to propagandna mašinerija, taj i takav RTS?
Gospođo Stojanović, dajte molim Vas, CNN nije propagandna mašinerija? Današnji RTS nije propagandna mašinerija? U isto vrijeme, krvavo i ratno, HTV nije bio propagandna mašinerija?

Zbog čega, dakle, četiri petine svjetskog kapitala, infiltrirano u najveći i jedini vojni savez u svemiru, nije najavilo i bombama gađalo sve propagandne mašinerije na svijetu?
Otkuda logika da su svi krivi za 16 grobova, samo ne i oni koji su bacili bombe? Dopustite, molim vas, pa tada je, zamislite paradoksa, tada je, u Miloševićevo vrijeme, bilo više kritičkih i opozicijskih medija, u odnosu na režim, nego što ih ima danas – što ćemo sa tom činjenicom?

Ali, cijenjena gospođo, zamislite ovo i ovakvo pitanje: Dakle, strašan je to bio režim, zločinački, surova, brutalna, militantna diktatura – pa zašto onda nisi ti ljudi dali otkaz, kao ja, i rekli: O ne, mi nećemo služiti Miloševiću! Radije ćemo biti gladni, bit ćemo na ulici, ali na takvom RTS – u nećemo raditi!

Nemamo želudac za to. Naš mozak se buni. Duša nam plače. Nećemo raditi na Slobinom RTS – u! Vidite, to je mat – pozicija za Vaše stavove. NATO je odgovoran za gađanje nacionalnog medija i tu činjenicu nitko, nikad neće moći sakriti, ublažiti ili amortizirati.

Ne daju grobovi. Ne daju ni živi, ni mrtvi, ne dajem ni ja, koji sa Srbijom i Srbima, odnosno RTS – om nemam baš nikakve veze. S druge strane, poštovana gospođo, nikako se ne slažem sa zluradošću, pa i morbidnim trijumfalizmom koji je, na preveliku žalost, bio prisutan u dijelu javnosti nakon pogibije hrabrih satiričara poznatog pariškog lista. U maniru, bilo nama, eto malo i vama…

Bruka emocionalnih bogalja i intelektualnih patuljaka. Nekad se otvore velike teme, religijski konflikti, kontrolirani ratovi i nekontrolirane mržnje, ali teroristi nisu samo bradati ljudi koji kolju i sve oko sebe pokokaju kalašnjikovima. Teroristi su i u odijelima, sa kravatama, sa legalnim i legitimnim uniformama, a nasuprot terorista ide armija errorista. To su civilni vojnici indoktrinirani tako i toliko da njihovi mentalni sklopovi u suštini funkcioniraju isključivo na greškama. Error je njihova temeljna matrica.

Uspoređivati “Feral Tribune” sa “Charlie Hebdo”, komparirati RTS sa “Charlie Hebdo”, isto je kao komparirati Krim i Kosovo, Vukovar i Srebrenicu, Staljingrad i Berlin, a sve skupa sa Hiroshimom.

Peremo se Charlijem, poštovana gospođo Stojanović. A zamislite da sud u Parizu osudi na 77 godina zatvora osobe koje nisu članove pokošene redakcije na vrijeme maknuli od ciljanog i najavljenog napada? Dakle, meni je svejedno da li je tadašnji direktor RTS -a kriv i koliko, u ovom času i ovom pismu tvrdim da je osnovni krivac NATO savez. Vidite, čak ne znamo ni imena, ni prezimena, nego samo – NATO…

Gađali, kao, zbog režima Miloševića? Pa, kad su gađali, da li su oni srušili taj režim ili nisu? Ili ga je, naprosto, srušio narod na izborima?
Uostalom, Rusija nema režim? Današnje Kosovo nije režimska vladavina? BBC nije lagao o oružju za masovno uništenje u Iraku? Jel to bila propaganda, i to ratna? Što ga netko nije gađao bombama, ha?

Niti je mudro forsirati tu lažnu nazadnost i destruktivnost Islama, koja se zadnje vrijeme multiplicira, upravo zbog usporedbi tragedija. Nepoznavanje Islama stvara predrasude, one rađaju mržnju, korisnije bi bilo upoznati Islam, porazgovarati sa nekim muftijom, popiti kavu sa muslimanom i upitati ga što ga i zašto medijski vrijeđa, ući u džamije i minarete, baciti oko na Kuran… Upoznati se. Zbližiti.

Lani je bilo 40 godina od te legendarne reklame: “Danas pere Čarli, aha…”
Tamo gdje limun zri… Volio sam tu reklamu, jer sam volio prati posuđe.
Sam.
Svoje posuđe.

Našla ga je, na grob klekla, i ovako sinu rekla…

Spuštene glave i pokorno, šutke i očajno, stajat ću nad svim grobovima nastalim u svim tragedijama i u svim zločinima, u svim nedjelima terorista i errorista. A zamislite da danas netko kaže kako je preko grobova francuskih satiričara netko okrenuo ogromne pare, morbidne, krvave, jer je naredni broj lista objavljen u astronomskoj, višemilijunskoj tiraži? Ili da slušamo kako je francuski imperjalizam prvo pokorio muslimane, a onda ih šamara karikaturama Muhameda jer, jednostavno, nije uspijela multikulturalna ideja? Fatalni slučajevi, krvavi, šokantni, brutalne i svirepe tragedije prevare dobroćudni i naivni mozak, sentimenti, strasti prevladaju i otrgnu se racionalnim činjenicama.

Dobro je prao taj Čarli, dobro pere i danas.

Blažo Davidović