Piše: Esad Kočan
Nisam iznenađen što Branimira Glavaša u Osijeku dočekuju kao heroja- mučenika koji se vratio sa nezaslužnog tamnovanja. Nekoliko je godina, kad je svitnuo iz Hrvatske u postojbinu mu, plandovao u Mostaru.Te svetkovine u čast onih koji su ubijali i progonili nedužne i bespomoćne, te smotre zla, postale su na slavenskom jugu pučki običaj. Navada. I države su naše uvele modu da slučajeve zločina i zločinaca pravno namjenski tako zavrzu da bi što bolje poslužili glavašima, raznih predznaka, da pridobiju oreol žrtve.
Glavašv je nova opomena: zlo nije prošlo okončanjem rata, niti će proći, ono postaje majka novog zla. Nemojte računati da će onima koji su nalagali ubistva i ubijali ljude savjest donijeti nemirne snove. Drukčije to biva sa savješću: oni kojima je najpotrebnija, da bih opomenula na bezdušnost, najmanje je imaju u najmanje je čuju. Zato zlikovce ne treba moliti, zlikovcima se treba suprostaviti.
Lijepo je reći – nisam iznenađen. Nisu me iznenadali, baš ni malo, moji prijatelji Eugen, Zoran, Saša, Snježana…Ne pominjem im prezimena, poznati su javnosti, i uvijek su tu kad treba stati na crtu. I nisu jedini koji će biti uz one Srbe i Hrvate antifašiste u Osijeku koji večeras moraju osjećati strah i nelagodu.
Ne zaboravite, gdje je mrak dubok i svetionici su visoko. Dok ide banket u slavu Branimira Glavaša, hajdemo mi slaviti heroja Osijeka. I ljudskog roda. Josipa Reihla Kira,svih nas.
radio gornji grad 
