Ja neću naći svoj mir pod arkadama, grobari neće imati
rukavica bijelih; u ilovaču deževičku, sretan kô novčić
dok u fontanu pada. I urast ću u nju kô mjesečina
u oblak. Beba u kolijevci od tisovine. Stećak sam
već naručio od breče oštrozrne. Bez teksta, jer

napustio sam sebe kad prepolovio se dah. I ime samo
bila bi laž. Ne znam da li se u ilovači sanja, ali ako
budem mogao naručiti snove, kao u vrijeme dok
još sam gledao proljeće, ljude, magle, dan, orkestar
u goste doći će mi; ne simfonijski, onaj sa seoske svadbe,

pa ofosiljeni će puževi, školjke iz nekog pradavnog mora
koje ne pamti ni najstariji u selu, zašavši u grob moj
i san gropski, u milijunima godina koje slijede imati
što ispričati prijateljima. I onim što doći će nakon mene,
izgubljenim na putu za koji misliše da smisla ima. I cilj.