Piše: Saša Kosanović

U ustaškom koncentracionom logoru smrti u Jasenovcu, ubijenp oko 20000 djece. Poimenično je popisano oko 83000 žrtava. Preglednik žrtava odlično je napravljen. Dovoljno je upisati jedan od nekoliko traženih podataka, kao što su ime, prezime, mjesto ili općina rođenja, ali je dovoljno upisati i godinu rođenja. Kada upišete jedan od tih podataka, odmah vam se izlista popis svih žrtava kojima je taj podatak zajednički. Tako sam upisao godinu rođenja 1941. Pojavio se popis od 40 imena. Na dnu popisa, pisali je – 1 od 32! Drugim riječima, u Jasenovcu je ubijano oko 1200 djece, rođene u godini rođenje NDH. Ne znam kako su ubijeni, ali znam da nije bilo gasnih komora… Netko ih je očito ubio jedno po jedno. Većina djece ubijena je 1942, dakle, u dobi od najviše 1 godine. Imajte to na umu kada vam neko ljudsko smeće počne pričati o “starom hrvatskom pozdravu”, operama i operetama… I onda u Splitu, pod okriljem noći, “jake policijske snage”, moraju štititi kolegu pod pancirkom, dok skida simbol, pod kojim su ova djeca pobijena.

Čega se ti ljudi stide? Ja se, recimo, stidim odvratnih cinika u svećeničkim odorama, koji na “blagdan nevine dječice”, drže misu Poglavniku, koji je naredio pokolj i tako hrabre skupinu bezumnika, koji u njihovim crkvama skrnave uspomenu na te žrtve i slave krvavi, sramotni zločin i državu u čije je ime počinjen. Obično se na komemoraciji kaže – ne ponovilo se… Ma, ponovili bi takvi sve čim bi im se pružila prilika! A tu priliku ćemo im, ukoliko se zajedno ne odupremo, omogućiti svi mi koji mislimo drugačije. Ne kažem da je realno moguće ponoviti genocid, ali je itekako moguće dopustiti rehabilitaciju NDH, njenih simbola i ustaštvo izjednačiti s idejom slobode i ravnopravnosti koja je desetke tisuća Hrvata i Srba odvela u partizane. Ne dopuštajmo više podrugovski banditima da nam sramote zemlju. Kada se policija pravi luda, kada se DORH pravi lud, zašto mi dopuštamo da od nas prave budale?