Ja se glasam izvorno

Tmurna i vlažna noć.
Ovdje nema nikog osim misli i toplih nada.
Postoji li u ovoj kišnoj noći ljubav
goruća nada?
Mokar sam od sebe
od pitanja.
Zagnjurih vrat u kišom natopljen ponoćni sat.
Gledaj u noć,
i prepoznaćemo se u tami.
Upiru prstima.
Sjaje naše duše.
Razum je pobjedjen.
Distorzija pučom vlada.
Od njihovih niko ne smije da gleda.
Od naših nema ništa,
svi smo mrtvi
od A do B.
Dalje nema.
Tamo davi i svjetlost
jednako
kao tama.
Tišina je pogibija,
još samo da padnem,
a vi da legnete.
Bez glasa,
hrabrost u vama ćutke pada.
Tako inače piše
o revolucionarnim umiranjima.
Na latinici,
upustva se razlikuju,
ne samo po zarezima
već i mislima.
Ja se glasam izvorno,
mumlam u pravilnim razmacima.
Razumije me jedino lepenski čovjek
i riblja mu usta.
Na stećcima je upisana moja adresa bez broja.
Pri dnu gdje kamen nagriza vijekovima led i voda,
lična karta
i matični broj:
Taj i Taj,
od Tog i Tog,
Pa onda broj.
To je moj dokaz,
da sam ja
jedan kroz jedan
u gruntovnici,
gdje je nekad bio ratni požar.
Ovaj ostatak neka poždere sada
ponoćni košmar.