PALAC GORE ZA BREGU
Piše: Božica Jelušić
Nedavno mi je Sonja F. iznijela zanimljivu pedagošku ideju: da se romsku (cigansku) djecu, integriranu u regularne razrede, prestane gnjaviti s dosadnim školskim programima, od mahom beskorisnih predmeta, te osobito da ih se prestane tretirati kao “specijalce” kad pokazuju otpor takvom obrazovanju i učenju. Umjesto toga, reče ona, trebaju im romske škole, životne, s nešto opće podloge (jezik, matematika, zemljopis) a ostalo da ih uče njihovi izvorni mentori. Štoviše, da “gadže” na neke satove (glazba, ples, priroda, liječenje, kuhanje, krpanje i šivanje, preživljavanje u prirodi) idu k njima na nastavu. Tada bi se izgubio kompleks inferiornosti, a “gadže” bi imali priliku vidjeti koliko vrijede bez svojih napuhanih petica.U pozadini svega pomalo je odjekivao nespomenuti Summmerhill i meni se ideja svidjela.
No,poznavajući situaciju”na terenu”, rekoh joj skeptično da je ideja dobra, no realizaciju ni ona ni ja da nećemo doživjeti .Znam ja naše pametnjakoviće predobro, i kako će oni spanđati lovu iz EU na neuspjele “integracije”. U tome su pravi majstori! Međutim, u jučerašnjem JUTARNJEM pročitah kako legendarni Goran Bregović-Brega ulaže vlastitu lovu u otvorenje i utemeljenje Romske glazbene akademije u Sarajevu. Vidi vraga, ideje kruže, svijet je toliko malen i ne posve lišen entuzijazma i razumnog optimizma!
Uvijek sam željela da djeca, učenici i studenti, dobiju priliku pokazati u čemu su najbolji, i da im se živo korijenje sačuva u našoj stresnoj i ispražnjenoj svakidašnjici! Sjetih se Rade Uhlika, Jovana Nikolića, Rajka Đurića, divnih romskih književnika i intelektualaca, i toliko drugih, po Rumunjskoj, Mađarskoj, Njemačkoj. I već se unaprijed veselim glazbi iz sarajevskog izvora i toliko mi srce raste, da mogu samo reći: Palac gore za Bregu!
Ma baš: BARO VARO ŠERA, hehehe, što bi rekli neki Romi iz moga djetinjstva!!!
radio gornji grad 
