Čarls Simić: Naše spasenje

Durbin_LadyTrain

Naše spasenje

Ono što ne podnosim su kratki zimski dani,
Hladna popodneva bez snega,
Tamna noć koja žuri da se spusti
Čim prođe poslednji školski autobus.

Nerviraju me žene koje ne pale
Više od jedne lampe u kući,
Koje štede na grejanju
I navlače na sebe po tri džempera i šal.

Ono što me dovodi do očaja su obroci
Pojedeni u tišini ispred televizora,
Na kom se recitali dnevnih užasa
Završavaju turobnom vremenskom prognozom.

Neutešan sam što svake noći
Odlazim na spavanje u hladnu sobu
S njom koja i dalje ima snage
Da se moli Bogu za naše spasenje.