Piše: Saša Kosanović

Nakon 25 godina propagande, normalno je da većina ljudi izjednačava termin agresija i genocid. Teško je naći prostituiraniji pojam.

Nevjerojatno je koliko je novaca utrošeno u tu uzaludnu priču, koju su započeli Tuđman i Šeparović u vrijeme kada se raspravljalo o predsjednikovoj optužnici. Genocid je zločin pomoću kojeg jedna od zaraćenih strana pokušava biološki iskorijeniti drugu na određenom području. Etničko čišćenje nije genocid. Ne postoji pravnik i političar u Hrvatskoj koji su očekivali da će sud presuditi drugačije i ne postoji nitko tko razumije termin genocida, tko duboko u sebi vjeruje da se gonocid u Hrvatskoj dogodio.

O srpskoj tužbi ne treba trošiti riječi, to je ozbiljna budalaština. Naravno, govorim kao pravni laik, ali nakon odbacivanja BiH tužbe, našu je trebalo povući, Sve je bilo jasno. S druge strane imate žrtve.

Ja sam vijest o odbacivanju tužbe donio udruzi Vukovarske majke. U prostoriji je bilo 7-8 žena i dva muškarca. Jedan je odmah klonuo i nije prozborio niti riječ, a drugi se uzrujao – bivši logoraš, supruga je bila u logoru i prošla ono što je prošla, sin nestao.

Što reći tom čovjeku? Njemu, koji četvrt stoljeća traži ubijeno dijete… Da je bilo ili da nije bilo… Nema smisla, samo ga se može zagrliti i zamoliti one koji se s takvim sudbinama poigravaju, a to su srpski i hrvatski političari, da prestanu i da se otkriju grobnice, kako bi ti ljudi mogli umrijeti malo mirniji.

Njima je netko godinama govorio da je nad njima izvršen genocid, znajući da se to neće moći dokazati tek tako i danas su ti ljudi slomljeni. Ostavljeni sami u nekakvoj derutnoj zgradi u Vukovaru, žive sa svojom misijom da pronađu članove obitelji.

Hoće li im Zvonimir Šeparović doći i reći da se malo zaletio?

Neće, nego će nastaviti produbljivati rane, manipulirajući činjenicom da je jedno značenje riječi genocid u svakodnevnom govoru, a drugo je pravni termin, koji je danas dobio svoj epilog.

Žrtve ga još čekaju…