Razumijem da danas netko ima sektor “Severina” i prati samo rad te pjevačice, razumijem i ako prati ne samo rad, nego i život te javne osobe, pa i njene intimne trenutke, sve razumijem. Nije mi, međutim, jasno što se svaki dan daje nešto o osobi, čak i onda kada to nema veze sa mozgom. Ne Severininim mozgom, nego našim mozgom. Novinarskim. Uredničkim.

Dakle, evo paralele: kad u ta vremena, ne bi bilo vijesti iz škvera, a tamo je radilo hiljade ljudi koji su nekom tamo Japanu isporučivali brodove kao finalne proizvode, onda bi novinar jednostavno rekao uredniku:

– Šefe, danas nema ništa iz škvera.

Nastala ” rupa ” popunila bi se jednostavno: tzv. mrtvim tekstovima (onima koji se mogu i ne moraju objaviti, možete ih objaviti za pet dana ili za po godine, rezervni materijal) ili je neki drugi “sektor” tog dana imao više tema, vijesti itd..

U redu, razumijem i da današnji sektor “Severina” mora pisati svaki dan o Severini.

Ali, kako da se izrazim stručno, akademski i edukativno: pa pička mu materina, ako je Severina zabila u usta, nosne i ušne šupljine po jednu cigaretu, da li je to ukupno pet cigareta, ili četiri? Dakle, ona na Instagramu objavi tu krajnje intimnu fotku sa cigaretama, dođe tip iz Sektora i pukne to u Jutarnjem (tip iz Sektora, naime, prati Sevu na Instagramu, jebateled, oznoje ti se muda i mozak na taj posao), a onda slijedi intelektualno – matematička nadogradnja: brojanje cigareta iz otvora na Sevinoj pametnoj glavici. Veli novinar: četiri, brojim ja – pet. Brojanje do deset, već se tu razlikujemo.

Razumijem, razumijem sektor.

Jaki ste, jaki.

Nenadjebivi.