Piše: Blažo Davidović

Suze moje su suze sina razmetnoga i niti jedna od njih nije nalik suzi koju ste Vi pustili, kao Genij Domovine nad sinovima svojim koji spavaju. Ovjenčani predsjedničkom lentom, valjda privremeno apstinirajući od najavljenih udaraca “šakom o stol”. Vaše suze su bile suze sreće. Moje suze su suze tuge, jada i očaja. I živim za trenutak kad ćemo se malo zamijeniti. Na zemlji, ispod nje ili negdje gore, danas, sutra, za tri i po vječnosti, bilo kad, ali svakako ćemo se zamijeniti. Suza suzu pamti. Branit ćemo svaki kontejner po kojem kopaju hrvatski umirovljenici.

I pjevat ćemo, goli i bosi, na izvoru rijeke Čikole:
– Slušajte sad poruku od svetog Jereeee, nećete u kontejnere, niste ni prije!

Ali, na trenutak bih o lenti. Što se događa sa lentom, gdje ona stoji, jel okačena negdje na sigurno? Skuplja li, ne daj katolički Bože, prašinu? Jer, nećete valjda sa njom svaki dan na posao? Dakle, to me baš zanima: gdje se čuva i tko je čuva i kako – predsjednička lenta? Pretpostavljam da je to plaćeni posao. Eh, da mi je to biti, da mi je, pa da me nije, da mi je zaplakati od sreće jer sam čuvar predsjedničke lente. Zvali bi me Lentar. Davao bih izjave za javnost, nitko mi ništa ne bi mogao, digao bih šator kad se sjetim, u po dana, na bilo kom glavnom trgu prosperitetnih hrvatskih gradova, i uzvikivao da su mi ugrožena lentarska prava.

Moja mater – Vinka Davidović – ovako Vas brani: “A šta će ona, bidna, ona je samo Kolinda i to je to”. Ne slažem se. Hrvatska Vam zaboraviti neće nikada. Ni Vašu suzu, ni…

Pljačku bliblijskih razmjera koju su Vaši partijski suborci i suborkinje izvršili.
Gospođo Predsjednice, nismo li svi branili Hrvatsku? Il je snijeg il su labudovi? Dokle mislite forsirati ekskluzivitet domovinsko – domoljubne i paravojne, parapolitičke organizcije zvane – hrvatski branitelj ? Jesmo li dovoljno bogati da trpimo slijedećih sto godina njihov ekskluzivitet? Konačno, da li su se borili za Hrvatsku ili za svoj materijalni, ekonomski, socijalni i medijsko – politički položaj? Nije li to kontradiktorno, dakle?

Vaša partija ukrala je mojoj majci nekih 10.000 eura od mirovine, molim Vas lijepo.
Za Hrvatsku! U redu, trebale su čizme, municija, puške i pištolji, haubice… Nije li moja majka braniteljka? Zbog čega ne bi Vaša suza kapnula za žrtve tranzicije? Ili mislite da Vi volite slapove Krke i Plitvice, Biševo, Velebit i Varaždin više od mene? Možda više volite grobove palih za Hrvatsku od mene? A zamislite kad bi tu rečenicu izgovorili glasno, koliko bi zvučali – slabo!?

Koliko je, draga moja Kolinda, poginulo sinova i kćerki istaknutih državnih dužnosnika, odnosno profesionalnih političara i političarki u domovinskom ratu? Hm? Dakle – koliko? Spašavale su se guze i ovako i onako, ginuo je i patio narod, ne ni samo Hrvati, ne ni Hrvatice, nego narod. Da li je problem izgovoriti to?

Ili smo Vi i ja bili svjedoci dva različita Domovinska rata?
Mene su sedam puta hapsili i uhićivali jer sam sa blokom i kemijskom obilazio ratišta. Sedam puta, ehej! I nisam branitelj, vazda sumnjiv, rođen u Kotoru, ohohoho, otac Petar iz Crne Gore, ja Blažo, ono “O” malo strši, četnik, velikosrbin, jugonostalgičar. Ne, nikada Vi nećete ujediniti “dvije Hrvatske”. Nemate Vi suzu za to, ni šake za to, ni stol o koji će te lupati šakama.

Nemate ništa. Puka retorika, malo rituala, protokol, osmijeh i kostimić.
Kad sam gledao Vas i srbijanskog premijera Aleksandra Vučića, ubacio sam sedative u usta. Kakva slika, kakav susret, kakve osobe, hvala ti, balkanska kaljužo, hvala ti Europska Unijo, hvala Izborima, beskrajna hvala Partijama, to je slika nad slikama, majka svih slika, to je Bergman, Fellini i Kusturica u jednome kadru.

Moje suze idu podstanarima. Idu homoseksualcima koji nikad paradirali nisu. Idu nevino osuđenima. Idu svima onima kojima je HDZ zabranio pisanje kao meni. Suza mi kapne za gladne. Za prevarene. Za one koji posao više i ne sanjaju. I dijelim suze svih majki čiji sinovi odlaze iz Hrvatske. Da ne umru od gladi. I njihov odlazak, jelte, opet je posljedica “scenarija iz Beograda”? Suzu puštam za sve zločine koje niste osudili.

I stidim se umjesto Vas.

I plačem umjesto Vas.

Nije Država zastava, grb i himna. Država je ugovorni odnos Države i državljana. Građana. Vi ste taj ugovor podlo, podmuklo, pakosno i prljavo, bijesno i oholo, pohlepno i krvavo prekršili. Vi i politička armada koju zastupate. Vaš nacionalizam i šovinizam dosadio je i Bogu i narodu. Normalan čovjek to više ne može trpjeti.
Koliko dugo će Hrvatska trpjeti superiornu i dominantnu ulogu Katoličke crkve? Koliko Crkva okrene novaca u godinu dana? Koliko plati poreza? Koliko Crkva ima nekretnina, imate li taj podatak?

Vaša inauguracija, zapravo, trebala je biti održana u nekoj crkvi. Još bolje – katedrali. Miris tamjana, a ljudi maleni, ikone tiho zbore i na uho govore, a Vi, sva u bijelom, poput Gospe iz Međugorja, primite lentu od kardinala, dva mala ministranta sa zlatnom posudom kleče ispred Vas i čekaju na suzu.
A onda se ona čuva, ima veliku kulturološku vrijednost, Kolindina suza ide po školama, gledaju učenici, snimaju, analizira se, ima uvijek i spremnih političkih komentatora sa naslovom “Suze liju plave oči”, “Vrijedilo je zaplakati” , “Čista suza na čistom obrazu” ili, recimo “Hrvatska suza iz hrvatskog oka na hrvatskom licu”.

Ne vjerujem ja Vašim suzama.

S biokemijskog gledišta plakanjem se otpuštaju određeni hormoni pa se na taj način tijelo rješava stresa što pokazuje da se plakanjem tijelo vraća u ravnotežu – ljudi se uvijek bolje osjećaju kada se isplaču. Pa se toplo nadam da Vam je danas – kudikamo bolje. Znanstvenici su utvrdili tri vrste suzica: osnovne suze, suze koje čuvaju oko (održavaju ga vlažnim), refleksne suze (štite oko kada je iritirano) i one treće – emocionalne suze (to su ujedno i one suze na koje se misli pod pojmom plačljivost).

I uvijek se sjetim Turgenjeva koji piše da “ima osmijeha gorih od suza”.

Intenzivno proučavanje suza navelo je Rose Lynn Fisher da na suze gleda kao na nešto više od pukih slanih izlučevina koje lučimo u teškim emocionalnim trenucima. „Suze su medij našeg najprimitivnijeg jezika u trenucima neumitnih poput smrti ili osnovnih poput gladi. Ponekad se čini kao da svaka naša suza nosi mikrokozmos prikupljenog ljudskog iskustva, poput jedne kapi u oceanu.“

Sve suze sadrže određenu količinu bioloških supstanci ,uključujući i ulja, antitijela i enzime.

I u mojim suzama, u suzama sina razmetnoga, antitijelo ste Vi, a u Vašoj suzi, sada već medijski slavnoj, antitijelo je definitivno moja malenkost.
I dobro je što hrvatska policija koristi suzavac.

Narodu je nekako lakše kad se isplače.