Dobriša Cesarić: U ponoćnom restoranu

10387476_728470263935939_922581247675320134_n

U ponoćnom restoranu

U ponoćnom restoranu,
Kad bješe u njem sama radost,
Oh, najedanput, najedanput
Pojavila se opet mladost.

Cigani su gudiili, gudili,
Jesu l’ je oni probudili?
Pogledi žena su bludili, bludili,
Jesu l’ je oni probudili?

Uživaj staru, divnu noć,
Što ustade iz onog svijeta,
Kad život bješe hrpa sna
U srcu od osamnaest ljeta.

I lampe ko da gore jače,
I duša sva u žudnji strepi,
A violina plače, plače —
I svi su ljudi opet lijepi.