Leptirova noć

Iz dubina mojih ponora
ponovno ti
koja mi se ukazuješ u noćima
što prolijeću hitre
poput leptirovog vijeka.
Mladosti, ispovijedam ti svoju želju
da postanem krijumčar oružjem,
pobjegnem u Maleziju i
promijenim ime u Demetrio Stratos,
a ti me pitaš samo
hoću li u svojim zalihama držati
i pokoji nož
tebi za rođendanski dar,
po jedan smrtonosni pukko
iz Jesenjinovih žalopojki
za svaku tvoju godinu.
Tko može znati hoću li zaista tamo i uploviti,
jer možda ću u Hong Kong
promatrati crne oluje ili, možda,
u neku drugu, bezimenu i samotnu luku,
daleko od tebe
koja želiš iscrtavati plaže slikarijama
i time svakom zrncu obalnog pijeska
podariti smisao
što ga je davno zametnuo
u svojim putovanjima pod morskim valovima,
kao što smo ti i ja izgubili nešto
što više ne znamo pronaći,
premda smo to jednom posjedovali
a da nismo ni znali da nam pripada
a sada nam nedostaje,
to nešto, što više ne može biti naše,
kao što leptir zamasima krila
nepovratno istroši vlastiti život
u jednoj jedinoj noći.