Piše: Blažo Davidović

I umjesto da pročitate na novinskoj naslovnici kako je bijesna masa serijskih ubojica ubila sve tvorničke dimnjake po Hrvatskoj, kako ništa ne radi, niti jedna tvornica, kako je broj proizvodnih pogona jebena nula, pa smo zato nezaposleni, analogno tome i bez novaca, čitamo kako imamo najčišći zrak u Europskoj uniji!?

Sasvim logično: naš zrak i nema što zagaditi.

Čist je da čistiji ne može biti. Mi smo majka ekološke svijesti, zelene oči bile su moje.

Još da nema tih spodoba koje nam zagađuju okolinu svojim agresivnim domoljubljem, svrstavajući uvijek nas u kategoriju onih koji nedovoljno vole, koji nisu podobni, nisu dobri građani, ni korektni državljani, kao što ni jučer nisu bili dobri vjernici, dobri vojnici, dobri komunisti. Uvijek ista kategorija ljudi – nije dobra.

I kad ne bi bilo, dakle, tih zagađivača zraka, tek tada bi – slobodno disali.

Zeleni, da zeleniji ne možemo biti.