Tu noć s mrtvim mi ocem, kroz san na rubu svetišta groblja stajah,
Smaragdno svijetlo zvijezdana neba ko kupola čarolija golema
U toj dvorani smijah smo se i govorili o najboljim danima dok s ocem mojim zoru čekah
Ko na niski nizajuć planove nove kako ugao luke mijenjat od bijela bračkog pločama kamena.

I mutna nekako biješe voda
Trenom se pozornica preobrazi u bazen stara hotela
Osvijetljena dna plavim reflektorima sa dna im bješe ko od želatina ugoda
Po dnu već algama gomila hotelska restorana tanjura raspucalih cijela

Kupit ih idem, potreba mi, skočih u plavu vodu hitro ispruženih ruku pred mojom glavom
Otac odozgora cigar pali stojeć iznad pogleda u tu kupolu smaragdne boje neba
Izađoh pokraj njega mokar i obojen bazenom boje plavom
Dolazi zora sine, valja mi poć natrag onom mi mom dijelu neba, tako to ide, tako to biti treba

Molim za susret i riječ koju još samo bar trena trenom nam podati
Sviće, nas dva, jedan uz drugog, a da je mrtav mi otac odavna znam, susret sna novi treba mi čekati
Al u svitanju narančastom ko mrenom i u luci vala boje smeđe prljavih pjenom, ko da se stade bistriti.
Otac mi mahne, ja uzvratih, on me to ko nekoć dječaka stade osmijehom dragati.