Slavko Mihalić: SILOVITOG LI DANA

10425486_1031538936860005_891370428505540517_n

SILOVITOG LI DANA

Naseljavaš se u meni kao da sam te zvao.
Tvoje ptice luduju pred mojim vratima kao da su
ovdje rođene,
a sunce – bezobzirno sunce – raskapa rešetke i
zavjese na prozorima.

Silovitog li dana. Da ga prihvatim?

Kada bih znao kakav istinski smisao,
lijepo bih ga dočekao:
njegove bih ptice nadario prosom ili kojim
drugim zrnjem,
suncu bih ispružio lice da se ogleda.

Ovako čekam
kad će slomljen prestati.

(Krugovi, 1953., priredila Korana Serdarević)