SILOVITOG LI DANA
Naseljavaš se u meni kao da sam te zvao.
Tvoje ptice luduju pred mojim vratima kao da su
ovdje rođene,
a sunce – bezobzirno sunce – raskapa rešetke i
zavjese na prozorima.
Silovitog li dana. Da ga prihvatim?
Kada bih znao kakav istinski smisao,
lijepo bih ga dočekao:
njegove bih ptice nadario prosom ili kojim
drugim zrnjem,
suncu bih ispružio lice da se ogleda.
Ovako čekam
kad će slomljen prestati.
(Krugovi, 1953., priredila Korana Serdarević)
