Fotografija: Mio Vesović
Piše: Eduard Pranger
Najpoznatiji disident zagrebačkih Utrina autor je reklame, plaćenog oglasa za seriju “Crno bijeli svijet. Pa na sve one serijske gafove, neoprostive nelogičnosti i debele odmake od autentičnosti piše:
“Ni njih, kao ni Lalićeve zemljake, nosioce Partizanske spomenice 1941, nije briga što igrane televizijske serije ni romani nisu isto što i policijski zapisnici, novinski izvještaji, crkvene hagiografije. Niti bi tu trebalo biti baš onako kako je bilo u zbilji, a još manje bi trebalo biti onako kako je u sjećanjima heroja. “Crno-bijeli svijet” solidna je, za hrvatske prilike sjajna serija, laka, uredna i povremeno duhovita, koja bi nakon pedesete epizode, recimo u četvrtoj sezoni prikazivanja, mogla postati i vrlo ozbiljna.”
Uopće mi nije jasno da autor poput Jergovića koji se svojim književnim djelima želi prikazati ozbiljnim piscem, piše ovako površne plaćeničke tekstove. Razumijem da je svaka para bitna, ali brate mili, pa da se to zaraditi i na manje sramotne načine.
Argumenti poput ovog gore citiranog vjerodostojni su i drže vodu kao kad bi, na primjer, netko u Dnevnom Avazu napisao da je svoj “Sarajevski Marlboro” Jergović pisao u Sarajevu pod granatama i opsadom koja je trajala 44 mjeseci. A nije, u to je vrijeme već bio u Zagrebu.
P.S.
(Njegovo nedoraslo cmizdrenje što je osamdesetih morao služiti obavezni vojni rok u JNA nije vrijedno pažnje. Svi smo to prošli, pa nismo cvilili.)
radio gornji grad 
