BUĐENJE

Moja mlada majka , moja mama, mene , svog sedmogodišnjaka budi,
Ulazeć u kristalni labirint mojih joj uvijek čudnovatih snova ćudi,
A kroz koprenu poluotvorenih očiju vidim sivo nebo,
Vjetra u dvije i pol oktave, ligaturama puna fijuka, forte deblima škripi, ludi,
Stabala koje granama prati arpeggio
Oblaci sivomodri promiču brzo lukom dijela stakla okna prozorskog
Tom komorom u njoj pohranjenoj svega moga, onako leggiero, ma leggio
Uz čujan klopot kišnih kapi, uz prigušeno tamna svijetla sobu djetinjstva mog
Prstima i dlanom desne ruke podlazi moj lijevi obraz uz tih cjelov
Desnim krajem usana dotiče mi čelo, mirno i alabasterno bijelo
Izvlači me iz nježna i ugodno raspucala tkanja jutarnjeg sna
A san u dvije licitarske boje,
Blijedi karmin i blijeda nebesko plava.