Piše: Blažo Davidović
Opaki i naopaki smo. Ima li išta važnije za jednu državu, za cijelokupno društvo, za jedan narod i naciju, za sve građane i sve ljude – od zdrastvenog sistema? Bolnice, doktori, lijekovi, klinički centri, rodilišta, domovi zdravlja, hitna pomoć, fakulteti medicine,bolničari i medicinske sestre, zdrastveno osiguranje : to je tema na kojoj bi naši političari gubili ili dobivali izbore. Da smo normalni ljudi. Razumni i inteligentni, racionalni i obrazovani.
Bolnice, doktori, lijekovi, bolnice, doktori, lijekovi… Novinari bi svaki dan to trebali ponavljati, upinjati, pritiskati, forsirati, svaki politički program započinjao bi bolnicom, a završavao sa doktorima.Svaka diktatura, a živimo u diktaturi, bila bi ugodnija i lakša kad bi zdravstvo, školstvo i socijalna davanja bila tri riješena pitanja.
Opaki i naopaki smo.
Bolesni smo. Naša kolektivna bolest jeste izliječiva, ali samo ako progovorimo o tome. Nebriga za zdravstvo jeste naš karcinom, to je masovna leukemija, to je down sindrom naših političara, to je naša alzheimerova bolest, skleroza divlje gomile, naša aritmija plitkih srdašaca, naša upala misli, pluća i muda.
Bolnice, doktori, lijekovi, bolnice, doktori, lijekovi…
Sve drugo je manje bitno. Odjebite sa domoljubljem. Ili, zašto se ne bi hvalili da imate tri klinike više nego Srbi, a oni 122 domova zdravlja više od Mađara i Crnogoraca zajedno?
Doktori neka su na naslovnicama. Ne starlete i ubice.
radio gornji grad 
