Fotka: Goran Pavelić Pipo
Posljednje državljanstvo Johnnyija Štulića bilo je ono Jugoslavije. Sada nema niti jedno, pa zato nema niti nadoknade za autorska prava,poslovne i pravne sigurnosti, autorske zaštite niti sreće, isto kao što više nema ni novog vala i Juge u kojoj je nastao. Posljednji Mohikanac i dalje je bez para. nema beda druže, plaćam cugu.
Branimir Štulić oglasio se u beogradskom Blicu i još jednom potvrdio da vodi bezuspješnu bitku za autorska prava na teritoriji bivše Jugoslavije. Ona traje gotovo 30 godina jer se kao i sve drugo što ima jugoslavenska osjećanja ili predznak pravno i drugačije škartira. Sudski postupci vode se protiv diskografskih kuća Croatia Recordsa, Plato, Komuna i Hi-fi records.
Sud u Beogradu prvo je odbio njegovu tužbu i tražio da uplati tri tisuće eura jer nije državljanin Srbije. Radi se o sporu s izdavačkom kućom Plato zbog neisplate autorskih prava za knjige koje je napisao. Naknadno je sud uvažio žalbu odvjetnika jer su autorska prava naotuđiva bez obzira na nacionalnost ili državljanstvo.
U Hrvatskoj proces nije ni započeo jer je Štulić osoba bez državljanstva. Kako nije uzeo niti jedno državljanstvo država nastalih raspadom Jugoslavije kao što nije uzeo ni Nizozemsko, živi već više od 20 godina kao jedan od posljednji Jugoslavena. Neobično je zašto mu se to pravo konkretno osporava?
“Ja sam zaista jedinstven slučaj vjerojatno u svijetu, da mi se za sve moje glazbene i literarne radove nisu plaćali zasluženi honorari. Mnogi misle kako mi nije stalo do novca, ali ja tako ne razmišljam. Normalno je da dobijem novac koji sam pošteno zaradio. Nitko mi ne može uzeti dušu. Blues pjevačica Billie Holiday umrla je u bijedi, a ja kažem nije sirota Billie, već skladatelj i pisac Johnny. Ne želim tako skončati.”
Tvrdi da nikada nije potpisao nikakve ugovore s izdavačkim kućama za svoja djela, dodajući da se početkom osamdesetih, kako bi dobio honorare, morao učlaniti u SOKOJ. Oni mu nikad ništa nisu isplatili navodeći kao razlog neke pogreške pri prelasku na kompjuterski sustav obračuna. Izgleda da ih nikada nisu ispravili, a što je s novcem nije poznato.
“Iz SOKOJ-a sam izašao u veljači 1981. godine. Otad pa sve do dana današnjeg pjesme Azre, moji kasniji solo albumi, stalno se reizdaju, kao i moja sabrana djela koja je tiskao Plato. Ja za trideset godina eksploatacije mojih djela pravdu ne mogu dobiti ni na sudu. Moji zahtjevi bivaju odbačeni i zastarjeli, dok za to vrijeme, mnogi puno zarađuju na mojim djelima. To se može usporediti s razduživanjem u vojsci. Kad se netko razdužuje u vojsci, a netko mu je ukrao remen, on ga krade drugom vojniku, sljedeći put vojnik kojeg su pokrali krade remen novom regrutu i tako unedogled. Netko tko se jednom bude ozbiljno upustio u razmjere pljačke mog djela i sve to bude objelodanio i dokumentirao, zaslužuje Pulitzerovu nagradu.”
radio gornji grad 
