Cirkusi koje ove godine Milanović izvodi s općim ulagivanjem biračima (kojem valja pribrojiti i zadnje s “dizajnom” tablica) pokazuje još jednom nepoznavanje elementarnih iskustava i poduka iz političke povijesti Zapada.

Nije neka zapretena mudrost maksima Alexisa de Tocquillea napisana prije gotovo 200 godina (navodim po sječanju): za lošu vlast najpogibeljnije stanje nastupa obično onda kada pokušava popraviti okolnosti. Patnje što su ih podanici strpljivo podnosili postaju nepodnošljive čim se ukaže mogućnost oslobađanja od njih.

Kao što je poznato iz povijesnog iskustva, pučanstvo demokratski ili nasilno kažnjava dotadašnje nositelje vlasti – primjerice, od Churchilla, preko Kadara, do Ceaușescua i Miloševića, svi su svrgnuti – princip je isti samo su metode svrgavanja s vlasti različite.

Puno desetljeće “naš” se diletant nije naučio ničemu – ni oponirati, a niti vladati. Iz magareče klupe lošeg đaka ne čuje se poduka o sudbini “dobrih vlasti” koje pred svoj smrtni čas posižu za mađioničarskim trikovima mijene dotada kriznih okolnosti u pučku svečanost.

Pričam ovo sebi u bradu….