Piše Saša Kosanović

Drago mi je da je junakinja jedne moje davne reportaže, Milica N. Miladinović,  konačno dobila stan. Bando etničko-čistačka, kako možeš mirno spavati…

Progone li vas likovi poput Milice i braće Drobac, progone li vas nearijevci koje ste šutirali i izbacivali, kojima ste prijetili i koje ste demonizirali? Nadam se da vaša djeca neće doživjeti sudbinu curice samohrane majke Slobodanke Poštić, koja je kao civilno lice prevodila s ruskog u JNA, a koju je bagra u uniformama HV-a istjerala na ulicu iz stana na Savici. I ona se vratila u svoj stan.

Miro Laco, Jadranka Kosor, neki su od najpoznatijih likova iz te epizode Imovinskog rata. Oni su i danas u stanovima, koje im je dodijelila Šuškova administracija. Taj etnički čistač u Zagrebu ima aveniju, Laco, koji je na Središću upao u stan hrvatskog reprezentativca u ragbiju i njemu, sestri i mami dao 24 sata da se isele, danas se raduje povratku na slobodu svog poslodavca Milana Bandića. A tisuće jadnih i poniženih Srba, koji su bili krivi samo zato što su Srbi i što su imali nešto što je netko drugi htio, dok su Šušak i slični su stvorili društveni okvir u kojem je bilo moguće izbacivati majke s djecom na ulicu, nikada nisu dobili svoje stanove natrag.

Srami se hrvatska vlasti, srami se, jer je Hrvatska jedina država nastala raspadom Jugoslavije, koja nije vratila stanarska prava. Nema pravde, a sada pokušavaju kriminalizirati i pravo na sjećanj