Piše: Marijan Grakalić

Motto: Dolazim ti kao fantom slobode i zato pokaži što znaš

Boris Leiner poznati glazbenik i kipar nepatvorenim šarmom svojih skulptura i njihovom uvjerljivošću izravno upućuje ka dobrodošloj i izvornoj lakoći izražavanja umjetničke zbilje. Očito je to u primjerima portreta (bista) koje sve više radi i koje pogađaju duh i karakter naših prijatelja i suvremenika, ujedno sada i predmeta interesa Leinerove umjetnosti.

Bista Pere Kvrgića, te otišlih Željka Malnara, Amy Winehuose i Jimija Hendrixa koje su ovdje izložene, na najbolji način svjedoče o velikom daru Leinera da kao kipara stvara odlične portrete u punom volumenu i sa svim onim značajnim pojedinostima i fizičke i psihološke prirode koje krase te ličnosti. Prisjetimo se da je kolekcija njegovih portreta započeta sa Johnnyijem Štulićem, nastavljena s bistom Boška Petrovića (koja na žalost nije izložena u atriju ZKM-a u Zagrebu kako je bilo svojedobno predviđeno i gdje je Boško imao svoj klub), Arsena dedića, Marije Braut i drugih. Uočljiv je interes za to da se portretiraju suvemenici koji su također umjetnici, čime i Leiner kao umjetnik potpisuje ne samo sebe nego čitavu atmosferu autonomnosti u kojoj je rasla naša generacija, i to valja posebno istači. Ako se pitate zašto, upravo zbog onog ‘fantoma slobode” u naglasku stih na početku ovog kratkog teksta bez kojeg se ne bi moglo pokazati što se zna i bez kojeg ne bi moglo biti umjetnosti kakva se danas poznaje.

Jahačica ritma i Zričanke tek su dvije od brojnih figuralnih skulptura ovog umjetnika (spomenimo još Jalovu plesačicu, Omladinku s mobitelom ili Ugašena šampiona kao vrhunske eksponate), prisutne na ovoj izložbi. Osim izvrsne izrade karakteristične za kiparski perfekcionizam kojem Leiner teži, skulpture pokazuju pritajeni duh ironije prisutan u tragičnoj strepnji vremena u kojem živimo. Upravo taj element nepodilaženja ali i nepogrešivog prepoznavanja polakiranoga i servilnoga u svijetu u kojem zabava nastoji zamijeniti sve istine i svaku umjetnost stalno se iznova obnavlja u skulpturama koje izrađuje umjetnik Boris Leiner.

Svojim radovima u posljednjih pet godina Leiner je izrastao u jednog od vodećih hrvatskih umjetnika, kako kipara tako i glazbenika, te se potvrdio kao ikona popularne kulture izrasla na talasima novog vala i autentičnosti zagrebačke umjetničke scene osamdesetih. Plodnost i marljivost, potreba da se kroz umjetnost i dalje pokazuje ono što je važno i/ili neprikosnoveno tako je u djelima ovog autora nastavak te davno započete priče koju su na razne načine baštinili mnogi kao i kasnije generacije. Gotovo dijalektičko nepristajanje na prazninu ispunjava rad i umjetnost s kojom se susrećemo, izvorno i pravo, onako kako je i započelo u ono drugo doba kada isto kao i danas nismo imali ništa drugo nego sami sebe i naša nadanja.