Zašto je Jasenovac koncipiran baš tako kako jest?
Piše: Dejan Jović (Facebook)
Nije da se u socijalističkoj Jugoslaviji nije znalo za njega, ali – pristup nije bio ni izbliza konstruktivan. Jasenovac je, bojim se, bio mrlja na mitu o partizanskom oslobođenju Jugoslavije, i zato ga je i Tito sam izbjegavao (nikad nije posjetio). Naime, to da su ustaše još 22. travnja 1945. čvrsto držale punu kontrolu nad Jasenovcem, kao i to da je Pavelić iz Zagreba izašao neometano tjedan dana nakon Hitlerova samoubojstva – dovodilo je u pitanje mitsku interpretaciju da su partizani oslobodili Jugoslaviju. Sigurno je da su bili na pobjedničkoj strani, i da je njihova žrtva bila moralna, tragična i – po mom sudu: pregolema. Bili su domoljubi, spremni na žrtvovanje kako bi oslobodili svoju zemlju – i za to im treba odati svako priznanje. Ali, Jugoslavija bi bila oslobođena upravo istog onog dana kad jest oslobođena čak i da nijednog partizana nije bilo u njoj.
U tom smislu, vrijedi pitati: je li cijena koju su platili prije svega partizanski borci, a onda i mnogi građani – bila previsoka? Je li bila opravdana? Socijalistička Jugoslavija se, nažalost, nikad nije upitala to pitanje: štoviše, ono je bilo apsolutni tabu. S obzirom na suvremene diskusije, možda nije vrijeme ni sad – 70 godina nakon II svjetskog rata, kojemu se svakodnevno produžava život – da pitamo ta pitanja. Možda… A opet, treba govoriti istinu, a ne reproducirati mitove. Prema tome, ako sad nije vrijeme – kad će biti?
Drugo, Jasenovac pokazuje da je istina da su ustaše u Hrvatsku došle u dva kamiona – ali su iz nje otišli (ili makar: pokušali otići) u daleko većoj koloni. Nisu oni bili baš tako marginalna grupa tj. “šačica narodnih izdajnika”, kako ih je službeni narativ prikazivao. Da su bili tek “šačica narodnih izdajnika”, ne bi 22.4.1945. još držali Jasenovac. Mit o “cijelom narodu” uz partizane, i “šačici domaćih izdajnika” na drugoj strani trebao je socijalističkoj Jugoslaviji. Ali, mit je mit – a istina je istina. Mit je bio jači, i sprečavao je suočavanje s istinom. Stvarao je lažnu sliku, i služio prikrivanju ozbiljnih pitanja. Kako tada, tako i sada.
U tom kontekstu, apsolutno politički podržavam ono što je premijer Milanović HTIO poručiti, ali kao čovjek akademije, zainteresiran za istinu a ne mitove – ne podržavam ono što je rekao: da su partizani bili jedina hrvatska vojska. Jer nisu.
radio gornji grad 
