Zmija šarka, ježeva kućica i drugi porezni primjeri

1. a. zmija

Piše: Silvija Šesto

Komentirati ću potez naše predsjednice. dakle, kad nitko od djelatnih građana ne bi plaćao porez ne bi naši vladajući liječili komplekse skupim autićima i mobitelima, te nebeskim preletima, no bogme ni umirovljenici ne bi dobivali mirovine, ni potrebiti potrebito. To onako u kratkim crtama.

Predsjednica je svjesna i svjesno je izrekla kako izbjegava porez “da bi više ostalo potrebitima”, kao da će onaj dio koji bi morala platiti od ostataka svoje predsjedničke kampanje otići nepotrebitima. Ili misli da će taj dio otići političarima čiji je i ona dio? Ovako ispada kao da u situaciji urednog plaćanja poreza sredstva odlaze u neki nepovrat, bezdan, ambis ili u neku drugu državu, planet?

Ista ta sredstva, kao i sva sredstva poreznog plaćanja bivaju ravnomjerno (što je izvjesna neprilika i nepravda zakucana državom kao takvom) raspoređena i u rezervoare političarskih jurilica i u lonce javnih kuhinja. Sve suprotno tome neuspješno je čišćenje prljavog poteza, no da se blaže izrazim, ishitrene odluke.

Predsjednica je prva koja nas mora svojim primjerom motivirati i u bilo kojoj situaciji pokazati da mi svi koji uredno i bez kalkuliranja i muljanja plaćamo porez nismo budale! Da plaćanje poreza ima smisla kao što ima smisla živjeti u uređenoj državi za kojom patimo kao prištičavi pubertetlija za holivudskom zvijezdom svako malo pristajući na “pričuvne varijante”.


Stoga, ne prvi put, jer volim ježa budalu:

https://www.youtube.com/watch?v=LQJtiJ_neJY