DIJASPORA

Dijaspora se vraća kući sa velikim koferima
oblijepljenim imenima dunjalučkih metropola.
Sa sobom donosi tek pokoji običaj i dašak dalekog i neuhvatljivog svijeta.
Koliko sutradan započinje sa sređivanjem zuba
i obilascima rodbine.

Lamentira nad ljepotom hercegovačkih behara
i govori kako se lijepo snašla i skućila tamo daleko.
Izazove najdublje sažaljenje, ali i čistu zavist.
Obraduje, ali i sneveseli.
Uvjerena je da će se zaposve vratiti,
vjerovatno već narednog ljeta.

A ljeta su već desetljeta.

Dijaspora se oprosti sa nama na čudnom bosanskom
koji sve više zvuči kao neki od brojnih nerazumljivih svjetskih jezika.
kada se vrati pravoj kući
priča o čudesnoj ljepoti Matice.
Snatri zlatna Sunca i jutra snena.
Miris čaja na peškunu i slad rahatlokuma.

Tek noću, kada svi usniju opijeni pričama o zavičaju,
sa digitronom u rukama,
računa da li je povratak korijenima bio finansijski opravdan.