JEDNA MALA UDICA, DA SE ULOVITE ZA RIJEČ…
“Uopće nema pravde, ni profesionalne, ni kršćanske, ni humanističke, nikakve.Neće se na ovom turbulentnom svijetu ni jedna duša nikakve pravde nauživati. To je jedno utješno opće mjesto, floskula. Antologije i čianke ne rade najsposobniji,već često najpodobniji.Mnogi imaju ambicije, ali im kronično fali mjere i ukusa.Premnogi misle da po automatizmu neke diplome mogu misliti,preporučati, prosuđivati. Sjede po komisijama, odborima, žirijima i ministaratvima, bez trunke grižnje savjesti,ne imajući pojma o predmetu svoga bavljenja! Ideološki aršin, slizanost s vlastima,generacijski metar, uvijek stoje iznad estetike.Začudno je koliko se ljudi trgaju za pozornošću i ona “tri reda nonparela”u nekoj enciklopediji, u jednom takvom području koje nije ni plaćeno ni uvažavano! Pravi velili ljkudi, poput D.D,, naprimjer, prozreli su te sitne igre, te se drže iznad krugova i klanova, ne dopuštajući da ih u svakakva izdanja uvrštavaju….A o Akademiji je također sve rečeno! Dok neko “otegne” u tvom razredu i tebe će na nosilima nositi na taj prijem, ako do njega uopće dođe! Neću o tome ni misliti, važniji su mi moji ljiljani i cinije, mojom rukom zasađeni, negoli cijela klimava zgrada hrvatske književnosti, nastanjena arivistima i netalentima”.
(IZ NOVE KNJIGE “ŽIVOT KAO KNJIGA” B. Jelušić. Zabilježio Mladen Pavković).
