PISMO KOPLJANIKU

sva ta tvoja suludo
uporna jurišanja protiv vjetra
nisu zaustavila niti jednu
jedinu vjetrenjaču
kopljem ne možeš pripitomiti vjetar
niti će te oklop
obraniti od vjetra
možeš pozivati na juriš
ali vjetar će
već nekako zaustaviti
svako tvoje uzaludno jurišanje
jer kopljem nećeš pripitomiti vjetar
niti ćeš ikakvim jurišanjem
zaustaviti iti jednu
vjetrenjaču
jer
jurišniče
pjesniče
nešto ti ipak nedostaje za susret s vjetrom
ono neko tajno
oružje koje će i protiv
vjetra zaustaviti vjetrenjače
nije to niti tvoj oklop
niti magare
niti tvoj pobočnik koji te vjerno
suuzaludno prati
do kraja
od prve do posljednje uzaludne bitke
znam ja voliš ti ta svoja jurišanja
voliš i vjetrove i vjetrenjače
kako ti je mogao promaknuti
taj cvijet na asfaltu
čovječe
zastani malo oklopniče
pusti vjetru to svoje
koplje uzaludnika
i vidi ovo jedno
malo rascvjetano čudo
ne možeš kopljem pobijediti vjetar
budalo
kako se samo nisi sjetio
one o trnju i zvijezdama
ti nespretni kopljaniče
neke se bitke ne pobjeđuju kopljima
niti se bore u oklopima
sjećaš li se uopće
one tvoje priče
o malim ratnicima srca
kako si samo mogao
zaboraviti čitati čuda
oko sebe
ovo je malo čudo
protiv vjetra moćnije od bilo kojeg koplja
od bilo kakvog oklopa
od ikojeg jurišnika
ne vrijedi
nećeš kopljem pobijediti vjetar
ali postoji tajna
kako zaustaviti vjetrenjaču
a ne zaustaviti vjetar
to je ta neka tajna slobode koju si tražio
iskoristiti i vjetar i vjetrenjaču
za slobodu onog malog
zaboravljenog čuda
tog malog cvijeta na asfaltu
nekad se bitke ipak dobivaju položenim kopljima
i nekad se čuda dogode
kad shvatiš
i pomiriš se s vjetrom
a vjetrenjače iskoristiš za rast u slobodu
s vjetrom
na vjetru
u vjetru
a ne protiv …
jer kopljem uzaludniče, nećeš pobijediti vjetar …