Piše: Marijan Grakalić
Fotografija: Ana Šesto

P(re)okret u životu knjige nije nikakva zloupotreba riječi. Radovi Ane Jukić u papier macheu koriste i pronalaze knjigu kao neminovni univerzum, model koji unatoč brojnim riječima koje su u njemu pohranjene, postaje i simbolična vizualna imaginacija. Dalekosežna pobuna protiv amnezije i grešaka u sintaksi, logici ili gramatici izlaze iz okvira monologa, iz perspektive usamljena čitača, na što dakako upućuje spretno dodata i/ili proširena dimenzija knjige. Od papira sa slovima nastaju predmeti, bića ili oblici čitljivi i vidljivi na način dostupan i onima bez potrebe za čitanjem ili pak namjernicima koji svoje uspomene oblikuju a ne zapisuju. Pokret i okret tu nemaju završni račun u razmjeni trenutaka kada oko pobjegne ili se vrati na skulpturu i na šutnju čija forma ujedno otiskuje i prethodni poredak stvari.

Snaga preokreta modelirana je potpunom uspostavom imaginarnog, na zato ne i iluzorna, ali svakako nezavisnog izdvajanja iz ustaljenog i poznatog medija (knjige) u kiparsku rad (bilješku). U njemu se očito prkosi zakonu ravnodušnosti bilo koje vrste nadilaženjem barijera koje tek opslužuju ustaljena očekivanja kako bi se nametnule druge i drugačije razigrane vizure i kontrasti. Pomalo dječje ali i svježe kao djetinjstvo, odstranjuju se paralize i odlomci nekog teškog školskog rasporeda ili prašnih akademskih mučnina kako bi se unatoč njima zabavljalo kreacijom i slobodom. Nema tu ni traga nekakvom nepodesnom monumentalnom apostrofu tako često pridodana knjigama i njihovom pan-kozmičkom svijetu. Baš naprotiv, skulpture Ane Jukić pokazuju kako je stvarnost još uvijek u uzajamnom odnosu sa snovima i maštom koji prethode ravnoteži zadatih obzora. Pretvarajući jedan medij u drugi vraća se neodoljivom slučaju odnosno izvornom nemiru važnom za svako stvaranje. Upravo zato tu vidimo i ilustrativnu i umjetničku svježinu kojoj ne treba nikakvo izmišljanje. Preokret se tako može i pročitati.