Piše: Blažo Davidović
Balkanizirati Ameriku, to bi trebalo. Dok sam mlad, pohotan i zategnut bio, bračne zavjete gledao sam samo kao patetične sekvence američkih holivudskih limunada.
Ja sam samo rekao “Da” i stoga spadam u dadaiste. A sada bračnih zavjeta eto, i kod nas. Ne kužim kako to izgleda: razmijeniti bračne zavjete. Govore li to iz glave, ili prethodno napišu i nauče napamet? Mogu li razmjeniti smajliće ili one pokretne sličice gdje srna grli pingvina, a lav i morska sirena sjede na klupi od čokolade i gledaju sumrak, Potjeru i Đokovića?
Da li te bračne zavjete forsira samo crkva, a kod matičara, kao i prije, možete doći, odslušati, klimnuti i otići? Jer, ako je riječ o crkvi, tu se može razmijenjivati samo novac. Koliko ja tebi dođem?
Da li prekrasan bračni zavjet, nešto na što će svi plakati, uzdisati, što će svi zapamtiti, nudi garancije za dugovječan, trajan i uspiješan brak? I da li oni to prije pišu odvojeno, ili netko od njih prepisuje? Ima li tu modernih skraćenica? Ono, tipa LOL, WTF i tako?
Sreća da se time ne moram baviti. Tko zna šta bi ja gurnuo u taj zavjet. Spomenuo bi garant radničku klasu, diktaturu, korupciju, sise, pelinkovac i jebeni NATO. Ako bi bio napušen ili naprosto ushićen, skoncetrirao bi se na intimu:
– Jer, ako budeš nosila tange, haltere i korzete od jelene kože, čizme do pupka i prozirne spavaćice, jebavat ću te, dušo, do groba!
Balkanizirati Ameriku, to bi trebalo.
radio gornji grad 
