Stefan Simić: Internet ljubavnici

10488109_769253783157692_8247616628601777470_n

Internet ljubavnici

 

Ona njemu priča kakva je.

On njoj priča kakav je.

Ona njemu prepričava dane.

On njoj prepričava dane.

Ona u njemu vidi šansu, a sebe se pomalo stidi.

On u njoj vidi šansu, a realnog sebe se takođe pomalo stidi.

Nikada se nisu upoznali, sve što znaju jedno o drugom saznali su preko njihovih internet profila koje su detaljno proučavali.

On, navodno, umetnik, vrlo poznat i priznat, dobro situiran, neženja u četrdesetim, a ona, navodno, omiljeni profesor i predivna žena sa tajnom.

Sa tajnom, jer se nikada nisu sreli.

Idealizuju jedno drugo, nadaju se, a da ih ne deli tolika daljina, odavno bi se upoznali.

Slučajno znam oboje, kao i njihove priče.

Njihove prave priče…

Ono što su na internetu i ona spekularnost koju su stvorili od svojih fotografija samo je jedna strana medalje, za javnost, a ona realna je mnogo povučenija, tiša, zatvorena u svoje okvire.

Niti je On ono, što Ona vidi u njemu, niti je Ona ono, što On vidi u njoj.

A oboje vide u njihovom susretu šansu, i nadaju se nečemu.

Oboje očekuju puno, očekuju sigurnost, možda poslednju priliku da dožive nešto veliko…

Razmišljam o svemu onome što nisu rekli jedno drugom, a rekli su meni.

O onome, što susret ne može da sakrije, a internet može.

O onome, za šta nije potreban zanos i mašta, već najobičniji pogled u oči.

Razmišljam o silnim ljubavima, koje se rađaju i umiru preko interneta.

O potrebi, da se bude neko drugi, sa nekim drugim. O potrebi, da se zadovolji sve ono, što realnost uskraćuje…

Razmišljam o ljubavima, koje se nisu dodirnule, ni poljubile. O ljubavima, koje nisu popile kafu zajedno, zaspale jedno pored drugog, osetile miris nečije kože.

O ljubavima, koje nisu zajedno letovale, šetale, obilazile svet, držeći se za ruke.

O ljubavima, koje nemaju nijednu zajedničku fotografiju.

O ljubavima, koje nisu, u stvari, prave ljubavi, nego samo potreba da se mašta o nekome.

O nekome ko se čeka, ali je daleko. A da je blizu, da je tu, ne bismo ga ni primetili.

Kao što ne primećujemo ni stotine onih koji svakodnevno prolaze pored nas, a na internetu bismo otkinuli za njima.

Šta će biti kada se sretnu?

Koliko će trajati njihova sreća?

Ko će prvi da prizna poraz, kao i da je prevaren?

Ili će, uprkos svemu, da prihvate jedno drugo jer nemaju kud…