PONOVO ĆE NAS SVRSTATI POD STIJEGOVE

my name is inigo montoya
you killed my father
prepare to die

otisci cjelova na krhotinama stakla
i pseći vjerno ćutanje
plišane igračke
koja je sebi
postala
dar

završni čin zaumne komedije
pa nema ga
zanavijek

*

u jalovoj zemlji bez stida nikle su tvoje oči
tamo gdje kapi tišine šište u vatri
drhtimo skrivajući opijum ispod trepavica
pod svodom od potrošenih riječi
odloženi u samobrtveći leksikon nade
uvezan usnama što se ukrštaju
iza mramornog zastora noći

iz istog kadra zamiče
pjesnički duh u luđačkoj košulji
sudbini žuđenoj put otvara

*

ponovo će nas
svrstati pod stijegove
naoružati sjekirama
i poslati u opsadu
vjetrenjača

odsudno mi branimo kamen
jer on je bitan
kao ogledalo kurvi
dok u staničnom toaletu
popravlja šminku i prišiva
osmijeh rumen

rdeči красный rot kırmızı czerwony rosso