Stevo Basara: Poneko još prođe

11081434_862423630462856_3781330671922811711_n

Poneko još prođe

Poneko još prođe,
u mislima čujem
kako korača
ulicom unutrašnjosti
mojeg življenja.

Odjekuju djonovi
neizgaženi tudji koraci,
zviždi vjetar
i nepostojanje istina.

Kostur svitanja ipak
odolijeva snenoj noći
i zalogajima njenog divljenja.

Svijetlost i jarke boje despotuju
u zenitu su sunčanog dana.
Agave plešu u jari ljeta,
rastem i krećem se telepatski
prolazim pored samog života
sopstvenog življenja.

U zalogajima zraka
probadam nekoliko
slučajno ukrštenih života.
Prolazim kao as iz video igre.
Dobijam bonuse
iz samoposluge stvari za džabe.

Vrućina popusta,
gledam prizor kako se koti
tamno zelena i plava sjena.
Avetinjski tiho kidišu jedno na drugo
crvena čini mi se bolje trga
izgleda da dobija.

Pogledam direktno u sunce
vidjeh žarko tamniju mliječnu sjenu.
Udahnuh još jednom vrući zrak
osjetih oštru bol u prsnoj kosti
sunčano koplje zadaje poslijednji udarac.

Jedan usporen treptaj u tami svojih očiju.
Osjetih sigurnost i predah
intermeco mojeg življenja.
Ujeda dosada kao promaja
i gubim se nestajem sa obzorja.